Zatvoreni fondovi su dionička društva (poput trgovačkih društava ili kako se to kod nas kaže "običnih firmi") koja imaju definirani temeljni kapital i fiksni broj emitiranih dionica kojima se trguje na burzi i čijim portfeljem upravlja fond menedžer. Broj dionica se ne mijenja, izuzev ako nije u pitanju dokapitalizacija i nova emisija dionica što je u praksi vrlo rijetko. Ovi fondovi, kao i trgovačka društva imaju pravnu osobnost, upisuju se sa svojim temeljnim kapitalom u sudski registar, imaju upravu, nadzorni odbor i skupštinu dioničara i osim vrste posla kojim se bave i nema nekih većih razlika u odnosu na trgovačka društva. S druge strane, otvoreni fondovi nemaju pravne osobnosti jer nemaju ni sudski upisanog temeljnog kapitala, odnosno fiksnog emitiranog broja dionica. Oni konstantno primaju uplate ili vrše isplate uloga u, odnosno iz fonda, pa je stoga i nemoguće definirati temeljni kapital koji bi bio upisan u sudski registar. Kad investitor ulaže kapital u otvoreni fond, kupuje od njega samog, tj od društva za upravljanje, udjele u fondu po cijeni koja je jednaka knjigovodstvenoj vrijednosti udjela uvećanoj za ulaznu proviziju, ako ona postoji. Ulagač u zatvorene fondove dionice fonda može steći jedino kupnjom na burzi, te eventualno prilikom primarne emisije dionica, tzv IPO. Jedna od najvažnijih prednosti koje nude zatvoreni fondovi odnosi se na njihove fond menedžere. Naime, njima je u zatvorenom fondu omogućeno lakše funkcioniranje u upravljanju portfeljem fonda i postizanje boljih rezultata u smislu povrata na uloženi kapital radi toga što raspolažu sa stabilnim, fiksnim iznosom kapitala koji nije promjenjiv u kratkom vremenskom periodu. Ova osobina kod otvorenih je fondova vrlo nezgodna za fond menedžere jer kad na tržištu vladaju bikovi, cijene su visoke, a očekivanja isto takva, ulagači donose ogromne količine kapitala i ulažu u otvorene fondove koje tradicionalno smatraju sigurnijim od zatvorenih, pa je u njih i investirano neuporedivo više kapitala. S druge strane kad je tržište nisko, vladaju medvjedi, većina ulagača je pesimistično raspoložena i uglavnom povlače svoj kapital iz otvorenih fondova jer su izgubili povjerenje u oporavak cijena na tržištu i i ostvarivanje zarade. Iz ovih razloga i fond menedžeri koji upravljaju otvorenim fondovima imaju problema prilikom strukturiranja i upravljanja portfeljem otvorenog fonda. Naravno, netko će reći da su to možda nedostaci za fond menedžere, ali prednosti za ulagače i to je s jedne strane točno, ali kao i sve kad su u pitanju investiranje i tržište kapitala, ta prednost ujedno nosi sa sobom i značajne nedostatke. Kad na bikovskom tržištu ili zbog iznimno dobrih rezlutata koje ostvaruje određeni fond menedžer, ulagači "navale" ulagati dionice u taj određeni fond. Tada je moguće da zbog veličine kapitala kojim raspolaže, a obzirom na trenutno stanje na tržištu kapitala na kojem nema prilike da se jednako kvalitetno uloži sav taj kapital, otvoreni fond može postati "zatvoren". Treba naglasiti da se i dalje radi o otvorenom, open-end fondu koji je closed up što znači da ne prima nove uplate u fond, a ne da se pretvorio u ZIF, odnosno u closed-end fond. Kad se situacija promijeni, fond se može ponovno "otvoriti" tj početi primati uplate.