Gdje bi mi bili da nema Interneta. Da ovisimo samo o podacima koje na plasira ured predsjednice. Pa bi onda mislili da je ona bila na službenom putovanju u Americi. I da se susrela s brojnim državnicima. I pričala o svjetskoj politici na najvišoj razini. Da su je primali mimo protokola, da su rasprave trajale duže od planiranog i da se dogovaraju dugoročne suradnje. Novi potpredsjednik Amerike, prema njima, otkazao je sve planove da bi s predsjednicom Hrvatske pričao o stanju u svijetu. I to ne zato što je na predsjednica Hrvatske. Jer Hrvatska je mala i ne jako značajna zemlja. To se ne može prikriti. To je činjenica. Znamo to i mi i oni. Ne zaustavlja predsjednike i državnike činjenica da razgovaraju sa predsjednicom Hrvatske. Da je tako, pričali bi oni sa stotinama drugih državljanka i tomu nikada ne bi bilo kraja. Ali kada vas zaustavi žena u crvenom, to je druga priča. Nije u pitanju samo fizička privlačnost, to je u svijetu često. Ali iskustvo, znanje, mudrost, kontakti...to je neprocjenjivo. I zato, kada te dočeka među gomilom novinara, prije no što misliš sjesti na svoje mjesto, ti ćeš pričati. Jer ti ništa drugo ne preostaje. Snažnim stiskom zgrabit će te za ruku i hipnotizirati znanjem. Pobjeći ne možeš.

– Dobar dan potpredsjedniče, ja sam...

– Samo malo, ja moram krenuti do onog...

– Nigdje Vi ne morate krenuti. Ono što je bitno stoji tu, ispred Vas!

– Ali ja sam mislio...

– Ne trebate misliti. Ja sam predsjednica, potpredsjedniče. To je rang više od Vas.

– Ali ja...

– Dosta o Vama, sada pričamo o meni.

– U redu, kako kažete.

– Ja sam tu iz Hrvatske došla. I mene sada snimaju. I zato smijte se. Hajde! Kao da vam pričam nešto smiješno.

– Ha, ha...

– Dobro je. Mene snimaju. Ja moram djelovati kao da je sve u redu i da imam kontrolu. Sada klimnite glavom dva puta. Kao da se slažete.

– Klimam.

– Dobro je. Sada se još jednom nasmijte. Tako. Dobro. Rukovanje! Osmijeh. Hvala vam puno potpredsjedniče. Gotovi smo. Ako netko pita o čemu smo pričali – pričali smo o svjetskoj ekonomiji. U redu?

– Da...

– Idem sad, imam još puno važnog državničkog posla.