U tijeku je izručenje. Kamere zumiraju važan događaj: Kolona se približava. Kolona stiže. Kolona prolazi. Kolona odlazi. I… Dragi gledatelji, to bi bilo to
Ponedjeljak. Na televiziji ugodna serija. Odmor za mozak. Hoće li joj roditelji reći da je usvojena, ili neće. Hoće ili…
Što je bilo? - prolaze mi misli. - Što se dogodilo?
Javlja se reporter s graničnog prijelaza. Uzbuđen, kao da izvještava s libijskog bojišta. Preko hrvatsko-slovenske granice upravo će sada, upravo sada, proći bivši hrvatski premijer s pratnjom. U tijeku je izručenje. Kamere zumiraju važan događaj.
Kolona se približava.
Odlično. Dakle, izručili su ga. Hvala na informaciji. Iako se već dugo znalo da će se to dogoditi. Gomila novinara je tamo stajala i čekala da bi snimili auto u prolazu. Dakle, doista nema ničeg zanimljivijeg. No, to je završilo. Neka „pravna država radi svoj posao“. Hoćemo li sada saznati što će napraviti izmišljeni likovi u televizijskoj seriji?
Ne, prekid se nastavlja. Imamo talk show. Tko, što, kada, kako, zašto? Relevantni sudionici okruglog stola razgovaraju o viđenom izručenju, te onom što će se sada događati u domovini.
Dakle, ništa od izmišljenih likova. Osuđeni i prisiljeni na hrvatsku stvarnost. Koga će on prokazati? Tko će još završiti u zatvoru? Tko je znao? Tko nije znao? Koliko je ukradeno?
Da je barem bio potres. To je nešto što se dogodi jednom, uzrokuje katastrofalne posljedice. No, nakon toga se stvari poprave i život se nastavlja. A ovo ovdje traje desetljećima. Neprestano podrhtavanje tla pod nogama stanovništva koje onemogućuje izgradnju bilo čega velikog i stabilnog. Neprestani mali potresi na trusnom području. Onemogućuju mir. Onemogućuju sapunice.
A moglo je biti samo: Ponedjeljak, 18. srpnja 2011. godine, 21 sat i 43 minute. Još jedan optuženik je izručen. Idemo dalje.