Postoji nešto šo se zove kratko NAV ili net asset value, odnosno budući da u našoj kratkoj praksi još nema precizno definiranog prijevoda ovog termina nego se često, osobito u struci, koristi upravo ovaj ozraz, ja ću upotrijebiti izraz knjigovodstvene vrijednosti. Znači, radi se o knjigovodstvenoj vrijednosti imovine fonda podijeljenoj sa broj emitiranih dionica tog fonda. Vrijednost imovine fonda dobijemo na način da svaku dionicu koju fond trenutno drži u svojem portfelju pomnožimo sa tržišnom cijenom i količinom dionica kojom fonda raspolaže u tom trenutku, a sve takve stavke na kraju zbrojimo. Na primjer, 1.000 komada Plive vrijedi sada 500.000 kuna(cijene su samo orijentacijske), 1.000 komada Podravke vrijedi oko 180.000 kuna, 10.000 Ericson Tesle vrijedi 4.300.000 kuna. Fond sa ovakvim portfeljem imao bi dakle strukturu ulaganja po pozicijama koje bi imale imena dionica koje smo naveli, u količinama koje smo naveli, a trenutna tržišna cijena tih dionica određujem tržišnu vrijednost svake navedene pozicije. Njihov međusbni zbroj daje tržišnu vrijednost imovine portfelja koja je, kada je investicijski fond u pitanju, identična knjigovodstvenoj vrijednosti imovine. Taj iznos podijeljen sa brojem emitiranih dionica samog fonda daje NAV fonda ili neto vrijednost po dionici. Ono što je zanimljivo u ovoj priči i što je praksa na razvijenim tržištima kapitala koja postoje puno dulje od našeg pokazala jest, da se dionicama zatvorenih investicijskih fonda u pravilu trguje uz diskont, a iznimno rijetko uz premiju. Dakle, diskont bi značio da je aktualna tržišna cijena niža od NAV-a za taj fond tj dionicu fonda. Premija je obrnuti slučaj, cijena na tržištu je veća od NAV-a. Ova nas spoznaja, ako je uzmemo kao pretpostavku, a obzirom na učestalost takve situacije u praksi, mogli bismo je uzeti kao takvu vodi do jednog nepisanog pravila vezanog uz kupnji dionia zatvorenog investicijskog fonda. Dionica ovih fondova nikad se ne kupuju prilikom javne ponude odnosno IPO-a ili primarne emisije upravo zato jer je jako izgledno da će cijena u idućih tri-četiri mjeseca pasti i postati će prilika za povoljno ulaganje. U Hrvatskoj baš i nije bilo previše prilike da se isproba ova strategija jer su zatvoreni fondovi nastali u kuponskoj privatizaciji, a ako se država i zakonodavac nastave ovako odnositi prema toj temi kao do sada, neće ih previše biti niti ubuduće. Zamijeniti će ih trgovačka društva za investiranje ili holding kompanije u koje se pretvaraju bivši PIF-ovi, tj ZIF-ovi koji su iz njih nastali.