“Kao netko tko je bio u biznisu i tko je bio premijer, ja tu imam više iskustva pa bih mogao biti veleposlanik za Hrvatsku.” To je nedavno izjavio čovjek koji je još vrlo kratko naš premijer.
– Ja, kao netko tko je bio premijer, imam tu iskustva.
– A kako si postao premijer?
– Pa, kako sam postao…
– Da, kako si postao?
– Postavili su me, nisu se mogli dogovoriti.
– Je li itko želio da budeš premijer.
– Nije nitko baš želio, ali sam se pokazao kao najbolje rješenje.
– Jer si nestranački?
– Da, jer sam nestranački.
- A koja stranka bi te sada postavila za veleposlanika?
– Pa, bilo koja, ja sam nestranački.
– Ali stranke prvo postavljaju svoje ljude. Zašto bi postavili nestranačkog?
– Ja imam iskustva.
– Slučajno stečenoga. Mi smo mislili da si nam svojim dolaskom želio pomoći. Da svojim iskustvom želiš pomoći. A sada želiš da ti plaćamo nerad.
– Pa, kao veleposlanik, ja bih puno pomogao…
– Da, isto kao i premijer…
– Pa jesam.
– Pa što se onda nisi kandidirao, pa da te narod opet izabere za premijera?
– Pa nisam se htio miješati. Ja sam poslovni čovjek.
– Pa zašto se onda ne vratiš u poslovni svijet?
– Želim pomoći Hrvatskoj.
– Pa pomozi joj. Uplati novac u proračun. Kako imaš premijerskog iskustva, sigurno znaš da je to dobro uložen novac.
– Novac u proračun?? Pa vi niste normalni! To je bačeni novac. Zato i želim pomoći. Da se bolje troši.
– Na ljetovanje?
– Na to sam imao pravo.
– Ali nisi trebao iskoristiti.
– Dobro, želite li vi mene kao veleposlanika ili ne.
– Ne.
– A kao pomoćnika veleposlanika?
– Ne.
– A kao vozača?
– Tim, gotovo je.