“Kao netko tko je bio u biznisu i tko je bio premijer, ja tu imam više iskustva pa bih mogao biti veleposlanik za Hrvatsku.” To je nedavno izjavio čovjek koji je još vrlo kratko naš premijer.

– Ja, kao netko tko je bio premijer, imam tu iskustva.

– A kako si postao premijer?

– Pa, kako sam postao…

– Da, kako si postao?

– Postavili su me, nisu se mogli dogovoriti.

– Je li itko želio da budeš premijer.

– Nije nitko baš želio, ali sam se pokazao kao najbolje rješenje.

– Jer si nestranački?

– Da, jer sam nestranački.

- A koja stranka bi te sada postavila za veleposlanika?

– Pa, bilo koja, ja sam nestranački.

– Ali stranke prvo postavljaju svoje ljude. Zašto bi postavili nestranačkog?

– Ja imam iskustva.

– Slučajno stečenoga. Mi smo mislili da si nam svojim dolaskom želio pomoći. Da svojim iskustvom želiš pomoći. A sada želiš da ti plaćamo nerad.

– Pa, kao veleposlanik, ja bih puno pomogao…

– Da, isto kao i premijer…

– Pa jesam.

– Pa što se onda nisi kandidirao, pa da te narod opet izabere za premijera?

– Pa nisam se htio miješati. Ja sam poslovni čovjek.

– Pa zašto se onda ne vratiš u poslovni svijet?

– Želim pomoći Hrvatskoj.

– Pa pomozi joj. Uplati novac u proračun. Kako imaš premijerskog iskustva, sigurno znaš da je to dobro uložen novac.

– Novac u proračun?? Pa vi niste normalni! To je bačeni novac. Zato i želim pomoći. Da se bolje troši.

– Na ljetovanje?

– Na to sam imao pravo.

– Ali nisi trebao iskoristiti.

– Dobro, želite li vi mene kao veleposlanika ili ne.

– Ne.

– A kao pomoćnika veleposlanika?

– Ne.

– A kao vozača?

– Tim, gotovo je.