Kod obračuna poreza na dobit javljaju se razlike između računovodstvenog rezultata i porezne osnovice. Ako su u postupku utvrđivanja porezne osnovice ukupni rashodi ostvareni tijekom poslovne godine veći od ukupnih prihoda javlja se ne­g­ativna osnovica za utvrđivanje poreza na dobit, odnosno porezni gubitak. Na taj način nastaje odbitna privremena razlika koja se kod utvrđivanja oporezive dobiti u budućim razdobljima može iskoristiti za umanjenje porezne obveze.

Porezni gubitak je odbitna stavka koja se može prenositi u sljedeća porezna razdoblja, u njima ukidati te koristiti za smanjenje porezne obveze. Člankom 17. Zakona o porezu na dobit propisano je da se porezni gubitak može prenositi sljedećih pet godina. Porezni gubitci se zbrajaju po godinama te se na taj način stvara odgođena porezna imovina koju društvo može iskoristiti u sljedećim poreznim razdobljima u kojima ostvari dobit i na taj način umanjiti poreznu obvezu i u konačnici platiti manje poreza.

Odgođena porezna imovina priznat će se u bilanci u iznosu za koji je izvjesno da će buduća oporeziva dobit biti raspoloživa i za koju se može iskoristiti odbitna privremena razlika (porezni gubitak). Odgođena porezna imovina može se definirati kao iznos poreza na dobit za koji se očekuje povrat u budućim razdobljima.

Kod priznavanja odgođene porezne imovine koristi se koncept neograničenosti vremena poslovanja. Porezna imovina priznat će se u bilanci u iznosu u kojem je vjerojatno da će se u budućnosti iskoristiti preneseni gubitci i ukoliko je izvjesno postojanje oporezive dobiti u budućnosti za koju se navedena privremena razlika može upotrijebiti.

Odgođena porezna imovina vrednuje se sukladno stopi poreza za koju se očekuje da će se primjenjivati u razdoblju kada će imovina biti nadoknađena, a to je obično porezna stopa koja se primjenjuje ako se uzmu u obzir porezni zakoni koji se primjenjuju na datum bilance.