Gledajmo zajedno novog goluba kako izlazi iz jajeta. Kljunom probija ljusku, provlači glavu. Glava ćelava i ružna. Ali mami golubici sjajna, glatka i blistava. Izlazi jedno krilce, drugo. Hopa-vani je! Otvara oči. Mrak. A zatim se osvjetljava. Potkrovlje jednog od stanova na Korzu. Što li taj mladi, novi golub misli. Poslušajmo: -Čekaj malo, pa tko sam to ja? Gdje sam se to pojavio? Zašto baš u tom obliku, zašto baš ovdje i zašto baš u ovom vremenu? Ova tu do mene izgleda kao golub. I gleda me puna ljubavi. Uh, al' sam ružan. Ja sam golub. Ja sam njen sin. Golub. O sranje! Mrzim letjeti. I što da sad radim? Izašao sam kao golub i valjda moram biti golub. Ali što golubovi rade? Gospođo golub, gospođo golub, hmm…mama, ej mama, evo izašao sam. Što mi je činiti? -Dobro došao na svijet, novi golube. Tvoj broj je 56372. Zapamti ga. On će ti trebati. Evo ti kartica na kojoj je zapisan. Spremi je. Evo ti za početak malo kruha sa pijace. Hmm, hvala. Ovo mi jako prija. Moram to zapamtiti-"kruh sa pijace". Ali zašto sam ovdje? Mama, što da radim? -Mi golubovi ovdje živimo već stotinama godina. Ti si 17-ta generacija. Svi potječemo od jednog para golubova koji je ovdje došao u davna vremena. Ti si ovdje da nastavljaš tradiciju. -Kakvu tradiciju? -Mi jedemo kruh sa pijace. -I to je sve? -Da bi nastavio tradiciju, moraš naučiti letjeti. Onda, izbjegavati da te ljudi ne zgaze sa autima. Pazi-auti su danas glavna opasnost. Zatim moraš naučiti gdje su glavne fontane za vodu. I gdje se grijati po zimi. A ja ću ti pokazati gdje ima najboljeg kruha s pijace. -I što ću sa svim tim? -Kakvo glupo pitanje. To je ono što se radi. Tako je meni rekla moja mama kada sam se izlegla. Samo mi je još rekla da ne postavljam glupa pitanja. -Ali to nije glupo pitanje! To je najvažnije pitanje! -Šuti! Evo glavnog goluba-glavnog goluba prepoznaš po obrijanoj glavi. Dolazi nam u posjete. U inspekciju. Pazi-ponašaj se pristojno. -Dobar dan, dragi moji! A ovo je dakle naš novi golubić! Pojačanje u našoj armiji golubova koji jedu kruh s pijace. Sve nas je više! Sve smo jači! Reci, mali, kako ti se sviđa? Imaš primjedbe? -Ja ne želim jesti kruh s pijace! -Molim? Jesam li dobro čuo? Ne želiš jesti? Gospođo golub, dođite malo na stranu. Gospođo golub, vaš mali ima ozbiljnih psihičkih problema. Vjerujte mi, znam, već sam susreo nekoliko takvih slučajeva. On se pod hitno treba liječiti, da se stanje ne pogorša. Morati ću ga uzeti pod svoje. Ipak, da budem apsolutno siguran u dijagnozu, pitati ću ga još jedno važno pitanje. Onda ćemo znati. Mali dođi ovamo! Dakle: Mali, da li ti znaš zašto si ovdje? -Ne znam, znaš li ti? -U redu. Potvrđeno. Mali nije normalan. Osim što pokazuje znakove izrazite psihičke nestabilnosti, još je društveno neprilagođen i drzak. Mora na preodgoj. -Ali, gospodine glavni golube, on se tek izlegao i… -Za takve nema opravdanja. Mali je dokazano lud. Žao mi je gospođo. Mali, ideš sa mnom. Krećemo odmah! Dva goluba šeću potkrovljem stana na Korzu. Koračaju prema rubu. Jedan mali, ćelav i mlad. Drugi star, ćelav i velik. Treći golub ostaje kod gnijezda. Tužno gleda za ružnim, za kojeg misli da je lijep. Veliki i mali razgovaraju. Počinje preodgoj… -I mali, za koga ćeš glasati? -Šta je to glasanje? -Mi golubovi svakih nekoliko godina među sobom izaberemo jednog goluba koji će biti glavni i koji će nas voditi. Do sada sam to bio ja. A sada je vrijeme promjene i imamo dva nova kandidata. Muškog i ženskog. Oni kažu što bi radili kad bi postali glavni i onda mi ostali odlučimo koji je uvjerljiviji i bolji. I glasamo za njega. Ili nju. -A znaju li oni zašto smo ovdje? -Opet ti sa glupim pitanjima! Nije to njihov posao. Njihov je zadatak da nas vode. -Oni su oboje budale! -Ti si teži slučaj nego što sam mislio… A reci mali što bi ti radio kad bi bio odrastao golub? Zašto ne želiš jesti kruh s pijace kao i svi ostali? -To nema nikakvog smisla! Bistar si. Mogao bi imati puno kruha. I vode sa fontane. Mogao bi čak biti i glavni golub. Mogao bi imati svoje privatno potkrovlje a ne gurati se sa ostalima. Želiš li sve to? -Ne! Onda ništa, mali moj. Bilo mi je drago poznavati te. Leti!! Na rubu krova veliki golub gura malog preko kraja. Ovaj se bezuspješno odupire. Slabiji je. Ali, mali se izmiče. Veliki pod silinom naleta izlijeće sa krova. Povlači malog za sobom. Oba padaju. Mali kljunom drži velikog za krila da ne poleti. I u isto vrijeme pokušava mahati svojim krilcima. Borba u zraku. Tres! Mrlja krvi pojavljuje se pod nogama djevojčice i njene mame. -Mama, vidi! Mrtvi golub! -Fuj, ne diraj ga! Pogledaj, glava mu je potpuno gola. Tko zna kakve sve bolesti ima. Treba ih sve istrijebiti. Već godinama samo kenjaju po pijaci.