Ne mogu a da se ne sažalim gledajući naše županijske čelnike u borbi s ogromnim problemom koji ih je zadesio. Ne mislim na najveću svjetsku krizu. Niti na recesiju. Niti na drastično opadanje broja stanovnika u Gorskom kotaru. Riječ je o nečemu puno ozbiljnijem.
O pjesmi…
Hajdemo im pomoći:
- «Niš nema lipjeg od mog zavičaja
i tega mesta kade san se rodil!»
- Što radiš?
- Prepravljam jednu pjesmu kako bi postala prikladna himna za Primorsko-goransku županiju.
- Zanimljivo.
- Pa je! Baš se lijepo zabavljam. Hoćemo zajedno?
- Može!
- Ono su prije bile prve dvije strofe. Mislim da je s njima sve u redu. Ali ove dvije su mi malo problematične:
«Od moga kršnega Primorskog kraja
kade san mići va školu ja hodil.»
Prvo, pošto je to himna Primorsko-goranske županije, mislio sam promijeniti «primorskog kraja» u «Primorsko-goranske županije». Ali onda mi se desi nekoliko problema:
Prvo, poveća mi se broj slogova. Izgleda da ću stih pjesme iz 11-sterca morati prebaciti u, samo malo: Od mo-je kr-šne Pri-mor-sko go-ran-ske žu-pa-ni-je. U 15-sterac!
Drugo, kako je «kraj» muški rod, a «županija» ženski, morati ću promijeniti rod pjesme. A onda moram i naslov. Jer je «mom zavičaju» u muškom rodu. Novi naslov će biti: «Mojoj Županiji»
A kada već mijenjam, promijeniti ću nešto i u prvom dvostihu. Malo mi je mutno ovo «kade sam se rodil». Jer nisu se svi koji žive u županiji tu i rodili - neki su se u nju i doselili. A pošto je to kraj svih ljudi koji tu žive, a ne samo onih koji su se tu rodili, taj dio ću promijeniti u «kade sad živim».
A u županiji ne govore svi čakavski, pa ću dodati i malo štokavskih riječi.
A još moram paziti i da održim cezuru nakon prvih pet slogova. I da mi se rimuje svaki drugi stih. Joj, koliko posla!. Ali, na kraju to bi izgledalo ovako:
Mojoj županiji
Niš nema ljepše i niš bolje od te cure nije
Ni od tih mjesta u kojima sada živimo mi
Od moje kršne Primorsko-goranske županije
U kojoj danas ponosno rade razni ljudi svi!
- Kako ti se čini do sada?
- Nije loše-nije loše.
- Da… No tu stalno iskaču novi problemi. Kako je promijenjen broj slogova, morati će se mijenjati nešto u melodiji. A više nisam siguran ni za ritam valcera. Ali to neka se brine netko drugi. Ja nastavljam s prilagođavanjem teksta…
- Sada ću preskočit drugu kiticu, jer govori o nekim murvama i špigulama i dječjim igrama. A u našoj županiji žive ozbiljni ljudi. Pa idem odmah na treću kiticu:
«Ma je već dugo pasalo to vrime,
Od kad ja nisan va rodni kraj došal,
Mili Sušaku, ah, ne pozabi me,
O tebi vavik san sakuda kantal»
Tu mi je problem, jer u originalu pjeva o čovjeku koji dugo nije vidio svoj rodni kraj, odnosno, po novome, svoju županiju u kojoj živi i djeluje. Sada moram prilagoditi cijelu treću kiticu da bi se slagala s već izrečenim i da bi bila u skladu s modernim vremenima. Mislim da bi, nakon svih promjena, na kraju mogla izgledati ovako:
«Prošlo je puno, stvarno doista puno vremena
Od kad ja nisam otišao iz Županije te
Mila županijo oh, nemoj mi zaboravit nikada
Da tobom vavik-vlada Ez-De-Pe!»
