Još nedavno na TV-u su se vrtile reklame protiv pušenja. Žena udahne dim, pa se onda pokazuje kuda taj dim prolazi i što sve radi, kako negativno utječe i sl. Kada se sve to ispriča, žena izdahne; a naposljetku simbolično kašljucne: Kašlj, kašlj; kako bi nas podsjetila da je sve prethodno rečeno prava istina. Kada uzmemo u obzir da je dokazano da je pušenje u svijetu određeno kao porok siromašnih, manje obrazovanih i manje svjesnih pojedinaca, onda znamo da Hrvatska doista ima problem. No, postoje li bolje metode za prevenciju? U razgovoru sa Jayom(čitaj: Đejom), mojim poznanikom koji živi u nekom gradu na Floridi, Amerika, saznao sam da je tamo pušenje već odavno samo stvar glupana i sirotinje, i nitko tko imalo drži do sebe neće pušiti i pokvariti svoj dobar image. Osoba viđena sa cigaretom u ruci tamo se obilježava kao kod nas osoba koja gradom tumara sa polupraznom plastičnom bocom lošeg bijelog vina. Barem sam tako shvatio. Osoba koja, primjerice, u restoranu poslije jela puši i razgovara uz kavu, dok se sito dijete dosađuje, mogla bi biti javno upozorena da prestane. I to neugodno. "Pa što vam je čovječe! Kako možete pušiti pred djetetom!!" Tako nekako… Kao da netko kod nas u nekoj konobi klincu lijeva rakiju u usta, pa savjesni građani reagiraju. Doista, oni su (ameri), što se toga tiče, otišli mnogo dalje od nas. Čak toliko da su sve te silne zabrane sada već toliko naživcirale tamošnje intelektualce i kulturnjake, da puše iz čistog protesta. To znači da su opet na početku. I da su nas prestigli za cijeli krug. Dok se kod nas sve to tek pokušava zgaditi i učiniti odbojnim, tamošnjim ljudima opet postaje: nekako "in". Poput zabranjenog voća. No, iako vrlo rasprostranjeno, pušenje nije najveći Hrvatski porok. Alkohol je car. Ali nije toliki problem, jer to rade svi. Kad, na primjer, u ratu svi kolju, onda nisu problem oni koji kolju, nego oni koji to ne čine. Jer su izdajice. Osoba koja je pijana vozila i razbila tuđi auto i pobjegla s mjesta nesreće i pokušavala podmititi policajca i bila gradonačelnik Zagreba, Milan hik Bandić, sada je, zbog svoje odanosti alkoholu, kao uzor mladeži smijenjen i degradiran; postao je - dogradonačelnik. Jer je sposoban. Kašlj. Kašlj… Strahovito. Usporedimo li slike raspadnutih pluća koje nas odvraćaju od pušenja, i sliku dogradonačelnika koja nas odvraća od lokanja, ne mogu se odlučiti koja me više plaši. Ako pušim-mogao bih umrijeti, a ako pijem -mogao bih postati dogradonačelnik. Ostavimo se grožđa i vratimo se duhanu. Najružnija i najodbojnija stvar koja se prikazuje na televiziji nisu propala pluća. Čudno? Usprkos reklamama i usprkos natpisima na samim kutijama cigareta, pušenje je ipak i dalje prisutno. Mladi puše. I kako stvari stoje-pušit će. A što im drugo preostaje? Ali ima jedna druga odvratna stvar koju mladi ne konzumiraju i neće uskoro konzumirati, a što se isto može zahvaliti prikazivanju loših strana "proizvoda". Jeste li vidjeli ili upoznali nekog mladog čovjeka koji želi postati političar? (Oni luđaci, mladež HDZ-a i njima slični se ne broje). Naravno da niste. Zato jer su najružnije, najodbojnije i najodvratnije antireklame upravo prikazivanja političara na malim ekranima. Nema tog crnila i gnoja, truleži, kašljanja, krvi i ustajalog mesa koje može izazvati veći poriv za povraćanjem od, primjerice, Mate Arlovića u prevelikom zgužvanom odijelu kako predsjeda Saborom. Ili Ljube Ćesića koji na tom istom "Saboru" govori. Ili Zdravka Tomca koji brani pijance. Ili Linića kako bijesno urla da su drugi bijesni i zlobni. Ili Gorana Granića koji sporo objašnjava da drugi ne misle brzo. Ili, vratimo se domaćim temama, veselog, maškaranog Vojka kako pleše na Korzu. Slobodno sami nastavite niz. Imate nekog omiljenog, siguran sam. Ukoliko stvarno ljudima želimo zgaditi cigarete, ne bi trebali prikazivati propala gnjila pluća, već političare kako puše dok rade. Kako uvlače dim dok misle. Kako ga ispuhuju dok govore. Kako rade kolutove dok čitaju. Kako mljackaju ustima punim dima dok se odmaraju. Kako puše s užitkom. Na sjednicama Sabora. Na sastancima odbora. Povjerenstava. Na stranačkim skupovima. U službeni automobilima. Što oni u nečemu više uživaju, to će ljudima to biti odvratnije. Ako su uspjeli zgaditi svoje zanimanje od kojeg žive, kako neće običnu cigaretu. Takve antireklame mogli bismo čak i izvoziti u zemlje koje imaju slične pušačke probleme. Zaboravite nikotinske terapije, flastere i žvakaće. Zaboravite teška odricanja i apstinencijske krize. Nakon ovog što ćete sada vidjeti, željeti ćete da nikada niste ni čuli za riječ duhan. Prestanite pušiti na hrvatski način. Bu!!