23.06.2005.
Privatizacija državnog portfelja
Ovaj se portfelj spominje uvijek kao nekakvo "obiteljsko srebro" koje može poslužiti kao izvor prihoda koji će popuniti rupe, "...ako zagusti..." utočište u kojem se može pronaći spas ako ga nema nigdje dalje... Međutim, treba voditi računa o tome da je tog obiteljskog srebra sve manje s jedne strane, ali i da ga nije tako lako ni jednostavno unovčiti, osobito ne brzo, s druge strane...
Iako je ova godina tek na svojoj polovici, jasno je da Vlada neće uspjeti do kraja godine privatizirati niti jednu značajniju tvrtku i pritom ostvariti neki bitniji kapitalni prihod.
Iako je planirano da se u ovogodišnjem proračunu ostvari oko četiri milijarde kuna privatizacijskih prihoda, u proračun će se sliti samo sitnice tj. ostaci koje ostvari Fond za privatizaciju prodajom hotela i nekih manjih tvrtki.
Ne treba zaboraviti da Fond za privatizaciju ima velike dugove prema bivšim privatizacijskim investicijskim fondovima i taman ih može ispuniti svojim prihodima od privatizacije hotela i manjih tvrtki i udjela.
Samo SN holdingu i Validusu, HFP je vratio nekoliko stotina milijuna kuna. Na redu su i ostali fondovi koji će vjerojatno po istom obrascu dobiti novac u zamjenu za dionice još iz 1999. godine. No, čak i da nije tako, proračun ne bi mogao računati na veće prihode od privatizacije.
Naime, za one četiri milijarde kuna, koliko je planirano, potrebno je posegnuti u javni sektor, u neku od strateški bitnih kompanija u državnom vlasništvu, dakle u Inu, HT, HEP ili možda Croatia osiguranje, iako ta tvrtka ne spada u javna državna poduzeća ali može biti itekako izdašni izvor prihoda obzirom na poslovne rezultate, na tržišni udio i cjelokupni značaj te tvrtke na tržištu osiguratelja u regiji.
No, sve od nabrojanog nije moguće privatizirati do kraja godine, doslovce nijednu od tih kompanija. Natječaji, tenderi, javni pozivi i sl. uz nekakav "due diligence" pa predaja ponuda i pregled, pa pregovori s ponuđačima, ljeto na vidiku i sl. ne daju baš prostora da se takav posao odradi do kraja godine.
Čak ni prodaja dodatnih dionica Deutsche Telekomu izvediva do kraja godine, a kamoli javna ponuda dionica Ine, ili bilo kakav zahvat u HEP-u koji je najudaljeniji od tranzicije od svih u toj grupi. Tender za Croatia osiguranje (a još nema konsenzusa hoće li i kako privatizirati tu jedinu domaću osiguravajuću kuću) također je složen projekt koji zahtijeva vrijeme, a ako se sada počne pripremati, rezultati prodaje mogu doći tek u sljedećoj godini.