Nakon provedbe prve faze privatizacije HT-a prodajom 35% dionica Deutche Telekomu (DT) kao starteškom ulagaču, do druge faze privaticije očigledno se još uvijek prilično toga nije riješilo (barem kada je u pitanju način i metoda privatizacije). Naime, kako je Zakonom o privatizaciji predviđeno da se 30 % dionica mora ostaviti u rukama države, (radi zaštite strateških nacionalnih interesa), a dividenda od tih dionica usmjeri za potrebe mirovinskog sustava, znači da za privatizaciju ostaje još 35%, (budući da DT i država trebaju imati 65%). Isto tako je zakonom određeno kako će se po 7 % dionica besplatno dodijeliti braniteljima, te 7 % omogućiti kupnju pod povoljnijim uvjetima za zaposlene i bivše djelatnike poduzeća. Ako to sve zbrojimo, onda za drugu fazu privatizacije sada preostaje samo još 21 %. Upravo se toliki postotak i spominje kao udio vlasništva koji bi se privatizirao kroz tzv. IPO ili javnu ponudu dionica na burzi. Memorandum Vlade o ekonomskoj i financijskoj politici, koji je sastavni dio aranžmana s MMF-om spominje i navodi upravo mjere i planove koji su potrebni za privatizaciju najmanje 20 % dionica HT-a. Time se Vlada obvezala da do kraja travnja Saboru uputi izmjene i dopune Zakona o privatizaciji HT-a koje bi trebale sadržavati i prijedlog o načinu prodaje ostatka državnog udjela u toj firmi. Do kraja svibnja bi trebala biti donešena odluka o veličini javne ponude na domaćem i stranom tržištu kapitala. Trebali bi biti gotovi prospekti i organizirana prezentacija cijelog projekta, tzv. road-show. Prema ovome, a i prema najavi radne skupine za privatizaciju javnih poduzeća, očito da će ostatak HT-a biti privatiziran preko burze, putem IPO-a. Međutim, bilo je isto tako prilično najava oko toga da se pregovara sa DT-om kao strateškim partnerom oko prodaje 16% dionica HT-a. Time bi DT postao većinski vlasnik HT. Ovakav način prodaje je puno jednostavniji i traži manje vremena i truda, a efekt punjenja državnom proračuna bi sigurno bio i usješniji jer će DT za kontrolni paket platiti sigurno više nego li što će platiti netko drugi. Ipak, treba uzeti i sve one indirektne učinke i efekte koji bi privatizacija pute IPO-a imala na razvitak hrvatskog tržišta kapitala, povećanje njegove likvidnost i dobivanja još jednog kvalitetnog papira za trgovanje, zatim mogućnosti svih hrvatskih građana da direktno participiraju u vlasništvu HT-a, te da na tome i zarade. Svojevremeno se pojavila i jedna inicijativa da se svim pretplatnicima omogući povlaštena mogućnost kupnje. Naime oni su plaćanjem priključne pristojbe od cca 1000 DEM, prije desetak-petnaest godina i više, financirali razvitak i izgradnju HT-ove infrastrukture koja se sada privatizira. Ako već nije moguće podijeliti te dionice svima koji spadaju u tu skupinu, onda bi IPO bio barem mala kompenzacija za tako nešto. Prema sadašnjim zakonskim odredbama, očito da 20-tak posto dionica za IPO i prodaja 16 % DT-u istotobno nisu moguće. Jednostavno nema toliko dionica. Nadajmo se da će država ipak izabrati onu varijantu koja će dugoročno dati bolje efekte, a neće samo gledati kratkoročnu korist.