Nedavno smo imali priliku putem medija saznati informacije o prodaji Riječke i Splitske banke, odnosno biti svjedocima dugo najavljivane privatizacije bankarstva. Naime, sa nedavno prodanom Privrednom bankom, ove dvije banke pokrivaju priličan tržišni udio u bankarskom sektoru. Kada je u pitanju Riječka banka, Državna agencija za sanaciju banaka i osiguranje štednih uloga prodala je 34 % dionica njemačkoj Bayerische Landesbank za cijenu od 41.2 milijuna dolara, što po dionici izlazi više od trostruke nominalne vrijednosti dionica, odnosno blizu dvostruke knjigovodstvene vrijednosti. Predsjednik uprave Banke tvrdi kako je ta cijena oko 30 % veća od prosjeka privatizacije u tranzicijskim zemljama. Kupac se obvezao dokapitalizirati Banku sa još 35 milijuna dolara, čime bi stekao većinsko vlasništvo nad Bankom i to u iznosu od 59.9 % dionica. Država bi u takvoj vlasničkoj strukturi zadržala 25% plus dvije dionice kojima bi bila u mogućnosti kontrolirati poslovanje i zbivanja unutar Banke. Mali dioničari svoj udio sa sadašnjih 25 % smanjili su na 15.1 % vlasništva. Kontrola koju bi država imala proizlazi iz zakonskih odredbi prema kojima se za većinsko vlasništvo i operativno upravljanje mora imati u vlasništvu najmanje 50 % plus jedna dionica. Međutim, za donošenje određenih strateških odluka poput povećanja ili smanjenja temeljnog kapitala, promjene statuta dioničkog društva ili promjene djelatnosti društva potrebno je imati 3/4 glasova na skupštini ili 75% dionica. Dok država ima 25% plus dvije dionice, većinski vlasnik čak i da od svih ostalih dioničara otkupi dionice, ne bi bio u mogućnosti skupiti 75% dionica i provesti neku od nabrojenih odluka. Dakle, većinski vlasnik Riječke Banke dokapitalizacijom postaje BL, a država je kako sama kaže napravila odličan posao prodajom dionica. BL je kupnjom dobio u vlasništvo dobru banku, koja ostvaruje prilično dobre rezultate, ima raširenu mrežu poslovnica u Primorju i ima dugu tradiciju suradnje sa hrvatskim turizmom, koji predstavlja jednu od ključnih orijentacija hrvatskog gospodarstva. Sve zvuči savršeno, svi djeluju i izgledaju zadovoljni, ali da li se netko od dotičnih upitao što je sa malim dioničarima? Jesu li oni zadovoljni i jesu li oni napravili odličan posao? Da li je njih uopće netko nešto pitao? Država je sebi našla kupca i prodala mu dobar dio svojih dionica po cijeni od 320 kuna za dionicu, a malim dioničarima prepušta neka svoje prodaju po 120 kuna na burzi ili neka očekuju svake godine 5-6 % dividende za koju je još pitanje hoće li je biti kada "vlast preuzme" novi većinski vlasnik. O tom kako je oročavanje novca na banci dvostruko isplativije nego kupnja dionica radi dividendi, da ne govorimo. Ima dakle prilično momenata o kojima bismo mogli još govoriti, ali ostavimo to za idući broj Burze.