14.02.2002.
Priznavanje gubitaka
Nitko ne voli kad uloži novac i ostvari gubitke, jer naravno investiranje je posao koji se radi zbog dobiti, a ne radi stvaranja gubitaka. Ipak, interesantno je pogledati kako se većina ljudi uporno drži onih dionica koje su kupili i kasnije im je cijena pala. Dakle, onih koje nije trebalo kupiti ili su kupljene u krivo vrijeme. Koji je to razlog zbog kojeg se netko uporno drži loših ulaganja i ne prodaje ih, a ostvaruju mu samo gubitke?
Razlog je vrlo jednostavan. Odgovor je u ljudskoj psihologiji. Nitko ne voli biti u krivu, a još manje voli to priznati, sebi ili drugima. Ako biste kupili neke dionice po 100 kuna i za pola godine prodavali ih po 50 kuna, priznali biste svoju pogrešku, a time i to da ste bili u krivu. Zbog toga većina ljudi se i dalje uporno drži dionica koje im nose gubitke i čeka nadajući da se će se cijene oporaviti i da oni neće morati priznati svoju grešku.
Nije tu samo riječ o novcu i zaradi već i o nekakvoj unutarnjoj satisfakciji koju izbjegavanje priznavanja pogreške nosi.
Ipak, u takvim situacijama treba biti vrlo oprezan, jer ne bih htio da netko pomisli kako ja zagovaram pristup prema kojem se treba prodati sve dionice koje izgube na cijeni. Jer nije tako. Treba odvagnuti i nakon pažljivog razmatranja donijeti zaključak zbog čega držite određene dionice. Da li zato što imate objektivne razloge zbog kojih ne želite prodati dionice, poput saznanja ili utemeljenih pretpostavki zbog kojih smatrate kako će se cijena u budućnosti oporaviti ili ih držite jer ne želite priznati grešku. Ako je ovo drugo, prodajte dionice i kupite nešto drugo na čemu ćete nadoknaditi gubitke. Ne zavaravate se, pa Vam novac stoji bez zarade. Pored toga treba imati na umu i jednu naoko jedostavnu matematičku činjenicu. Zamislite da ste kupili dionice po 90 kuna i da im je cijena pala na 45 kuna. Dakle Vaš trenutni nerealizirani gubitak (kažem nerealizirani jer niste dionice prodali tek kad ih prodate za manje od onog što ste ih platili tada ćete imati pravi, realizirani gubitak) iznosi oko 50%. Kažem oko, jer trebalo bi uračunati i transakcijske troškove. S druge strane, da biste nadoknadili gubitak koji je nastao padom cijene sa 90 na 45 kuna, cijena bi sa 45 logično, trebala skočiti na 90 kuna. Ali to je porast od 100 %. Prema tome, da bi se stanje vratilo na pozitivu treba za pokriće 50 %-tnog gubitka ostvariti 100%-tni porast cijene. Što je vjerojatnije kada gledate, prvo ili drugo?
Nemojte se zavaravati da dionice samo tako skaču 100%. Osobito ako nemate dobar razlog za tako nešto. Ako je takav slučaj, tada i nije riječ o zavaravanju samog sebe. No to smo već riješili ranije u ovom članku.