Zatvor (lat. constipatio, opstipatio) predstavlja najčešći, međutim ne i jedini probavni problem s kojim se susreću kronični bolesnici, a posebice oni s zloćudnom (malignom) bolesti. Proljev (lat. diarrhea), koji definirimo kao učestalost od najmanje tri rijetke stolice dnevno, u kroničnih se, nepokretnih bolesnika javlja nešto rijeđe i smatra se da oko 5% do 10% ovih bolesnika pati od prečestog pražnjena crijeva. Česti proljevi značajno utječu na opće stanje bolesnika, ubrzavaju slabljenje organizma, pospješuju gubitak na težini i otežavaju svakodnevnu higijenu nepokretnih bolesnika. Razlozi za pojavu proljeva su brojni i možemo ih svrstati u četri osnovne skupine: proljevi uzrokovani direktnim oštećenjem sluznice crijeva, proljevi koji su posljedica povećanog nakupljanja tekućine u crijevima uslijed obilnijeg lučenja i/ili smanjene absorbcije (ponovnog uzimanja) vode, proljevi zbog pojačane peristaltike (ritmički pokreti crijeva) te naposlijetku proljevi uzrokovani kvalitetom i sastavom unesene hrane. Donekle posebnu podskupinu predstavljaju bolesnici u kojih se razdoblja s čestim tekućim stolicama izmjenjuju s razdobljima opstipacije (zatvora). Iako je kućnim pregledom teško procijeniti uzrok vodenastim i čestim stolicama opće mjere liječenja jednake su za sve vrste proljeva. Potrebno je odmah ukinuti lijekovita sredstava koja mogu pospješiti pojavu proljeva (npr. svi laksativi, većina antibiotika, preparati željeza, razni čepići protiv bolova i sl.). Iz obroka izbaciti masti i mliječne proizvode, a prehranu bazirati na ugljikohidratima (npr. dvopek, riža). Neobično je važno izgubljenu tekućinu bolesnicima redovito nadoknađivati i u tom smislu preporuća se zašećerena i zasoljena (!) limunada. U bolesnika u kojih su gubici tekućine veliki često je neophodno rehidraciju učiniti putem intravenskih infuzija elektrolitskih otopina. Naposlijetku u liječenju svih proljeva, a posebice u bolesnika s zloćudnom bolesti koji imaju i izražene bolove, korisni su preparati opijuma (npr. tinktura) ili morfinski derivati.