- Ruke su mu crne. Lice mu je crno. Noge su mu crne. Plaža je crna. More je crno
Na obali mora sjedi mali čovjek. Plače.
- Aaaa! Aaa!
A onda se ljuti.
- Grrr!!!
Zatim se naglo diže i trči oko nečega što izgleda kao velika plava lopta. Prilazi joj bliže. Dodiruje je. Podiže. Promatra je izbliza.
Naglo se trgne. Baca je dalje od sebe. Nešto iz lopte mu je štrcnulo na lice. Pobjegne. Kada se dovoljno udaljio, rukom briše obraze. Ruke su mu crne. Lice mu je crno. Noge su mu crne. Plaža je crna. More je crno.
„…u more istječu ogromne količine sirove nafte – čak 800 tisuća litara dnevno. Kilometrima duga naftna mrlja nadomak južne obale Sjedinjenih Država prijeti katastrofom za podmorje…“
- Probušila mi se igračka! Upomoć! Pomozite mi!
Oko dječaka se skupljaju njegovi prijatelji. Promatraju problem.
„oštećenje cjevovoda na morskom dnu, na dubini od gotovo dva kilometra…“
- Ispuhat će se! Zaustavite! Ružno je!
Rupa na lopti se proširila. Crno šiklja na sve strane. Prijatelji misle.
- Neće biti lako.
- „To je kao da morate izvršiti kiruršku operaciju na nečijem srcu – ali u potpunom mraku, na dubini od kilometar i pol, uz pomoć robotski navođene podmornice.“
Jedan počinje radosno skakati.
- Znam! Začepit ćemo je! Evo čep! „…12 metara visoku i 80 tona tešku betonsko-čeličnu konstrukciju koja bi trebala poklopiti oštećenu bušotinu…“
Svi ljube dječaka koji se sjetio. Prilazi crnoj lopti koja ga nepovjerljivo gleda. Pronalazi rupu. Oprezno. Oprezno s čepom. PLJAS!
- Pljunula me! Lopta me pljunula!
Pokušava doći do zraka i izaći iz gomile crnine.
- Glupa lopta!
Ovo neće biti tako jednostavno…
- Ajmo' gurnut cijev u rupu. I onda s crnim koje izlazi napunit neku drugu loptu!
- A kako znaš da će to uspjet? Ajmo' opet probat s čepom.
- Tvoj čep ne valja!
- Tvoja cijev ne valja!
- Ej, ne svađajte se. Ništa nećete postići.
- Imam ja novu ideju!
Svi se okreću prema, do tada, šutljivom dječaku.
- Ajmo' bacit atomsku bombu! BUM! Nema lopte, nema crnog. Što kažete?
Umiru ptice. Umiru ribe. Umiru…. Rasprava traje.
