Između skijanja, putovanja u Dubai, povećanja plaća i nabavke novih automobila, ministri nešto i rade. I tu upravo leže nade većine populacije. Imaju oni iskustva… Znaju da će pogriješiti


Dok su građani slavili Novu godinu, državna administracija testirala je nove sustave provjere plaćanja poreza. I uvodila nove poreze. Dok se otvarao šampanjac i izjavljivale su se želje, stručni tim Vlade završavao je svoju analizu preuzetog stanja državnih financija.

Dok su građani odbrojavali zadnje sekunde prošle godine, oni su dolazili do završnih podataka.

-          Sve najbolje! Sretna Nova! Neka ti sve dalje bude…
-          Katastrofalno?!
-          I tebi isto!
-          Da, Katastrofalno. HDZ nam je ostavio gomilu dugova!
-          I sve najbolje tvojim bližnjima!
-          Mislim da će Hrvatska u krizi i siromaštvu biti još jako puno godina!
-          I tvojim bližnjima isto!
-          Gotovi smo…

I tako smo ušli u novu godinu. Novi porezi. Bolje nadziranje starih poreza. Loše prognoze i dobre želje. Negativne projekcije i puno nade.

-          Kako nade mogu biti dobre, ako su prognoze loše?
-          Zato što se svi nadaju da će prognoze biti pogrešne.
-          Ali, to prognozira naš ministar…
-          Upravo tako. On češće pogriješi nego pogodi.
-          Znači, postoji nada za nadu?
-          Da, nadamo se da će ministar biti u krivu.
-          Znači, ako je ministar u krivu, onda će biti dobro…
-          …a ako je u pravu, onda će biti loše.
-          Pa nadajmo se onda da će pogriješiti!
-          Kao što smo se i uvijek nadali kad je vlast u pitanju!
-          Sve po starom?
-          Sve po starom.

Između skijanja, putovanja u Dubai, povećanja plaća i nabavke novih automobila, ministri nešto i rade. I tu upravo leže nade većine populacije. Da ne leže, ne bi tako bezbrižno slavili Novu godinu. Ne bi tako ležerno odlazili na skijanje. Ovi na vlasti ipak smišljaju kako namaknuti nove prihode. Planiraju kako uvesti porez na nekretnine. Kako još bolje oporezovati. Samo jako uvjereni građani mogu napustiti državu dok se kuju takvi planovi. Ali, imaju oni iskustva. Znaju da će pogriješiti. A ako ne pogriješiti, a onda barem  kasniti s odlukama i primjenama. Barem do završetka skijanja. A možda i duže. Do početka ljetovanja. A možda i duže. Do sljedeće godine. A možda i duže. Do sljedećih izbora. Jer, tada, kada dođe nova vlast, opet će trebati godinu dana da ustanove stanje financija. I još godina da konačno utvrde što trebaju raditi.  A do tada će već proći generacije. Jer, nada nikada ne umire.