Dva izvanproračunska fonda, jedan za zapošljavanje i drugi za regionalni razvoj, koji doslovno u blagajni nemaju ni kune, mogu očekivati priljev kapitala od dviju ključnih privatizacija ove godine, koje se mogu najbrže okončati. Vlada će, navodno, dvama fondovima osigurati novac, i to već početkom ljeta. Uz već započetu privatizaciju Croatia osiguranja, iz Vlade je prošli tjedan potvrđeno da je definitivno odlučeno i o preostalom kontrolnom paketu dionica PBZ-a. Finalnom privatizacijom druge po veličini banke u Hrvatskoj država se može vrlo brzo domoći novca, bilo da se odluči na prodaju dionica sadašnjem većinskom vlasniku talijanskoj grupaciji BCI ili ih ponudi investitorima na burzi. Ovisno o tome, procjenjuje se da bi 26 posto dionica moglo vrijediti između 1,2 i 1,5 milijardi kuna. Kad se to podijeli sa brojem dionica koje čine 26% (1.660.000 komada ukupno od čega je 26% 4.331.600) jedinična cijena bi se kretala od 280 do 350 kuna po komadu, dok je trenutna cijena između 240 i 250 kuna po dionici. Pod pretpostavkom cijene od 300 kuna što je nekakva srednja varijanta, zarada bi iznosila oko 25% i to u periodu od 2-3 mjeseca. Izgleda vrlo zanimljivo zar ne? Naravno uvijek postoji rizik da se nešto ne odvija ovakvim redoslijedom. Već dulje vrijeme u nadležnim privatizacijskim krugovima druga faza privatizacije PBZ-a usmjerava se prema tržištu kapitala. No, da bi se taj veliki kapital zavrtio na javnom tržištu, PBZ mora svoje dionice uvrstiti u prvu kotaciju Zagrebačke burze, za što ta banka ima sve potrebne uvjete. Osim toga, to je prilika PBZ-u da nakon Zagrebačke banke, čije su dionice ulaskom Unicredita nestale s burze, napravi velik tržišni iskorak i nametne se kao prva banka u Hrvatskoj što se tiče tržišta kapitala, kotacije, likvidnosti dionica na burzi i ostvarnog prometa. Međutim, ako se dogodi takva varijanta i ne bude prodaje BCI-u koji sad kontrolira oko 2/3 dionica, tada bi to značilo da bi dionice kupilo puno manjih ulagača i nitko ne bi imao preko 25%, a tada ne bi bilo ni javne ponude. Međutim, s druge strane, ako bi država prodavala svoj paket na burzi (a mislim da je to manje izvjesna varijanta iz dosadašnjih iskustava), tada bi sigurno cijena bila opet u onom rasponu kao što sam naveo između 280 i 350, pa bi to opet bila prilika za prodaju po tim cijenama. Rizika od velikog pada cijena baš i nema jer nema previše slobodnih dionica koje bi se pojavile kao dodatni pritisak na ponudi, pored državnog paketa. Kako na druge izvore država ne može računati tako brzo, pogotovo ne od prodaje strateškog paketa dionica Ine, koja tek kreće u proces privatizacije i ne može se okončati barem za sljedećih pola godine, a ostale varijante prodaje poduzeća iz portfelja države su još sporije, prodaja je sigurna i vrlo vjerojatno brza. Do ljeta. Samo je pitanje po kojem modelu.