Kao što je u grčkoj mitologiji Arijadna pomogla Tezeju da nađe put iz labirinta u kojemu je ubio čudovišnog Minotaura, tako i naše ministarstvo svakome investitoru daje po jednog šarmantnog pomoćnika ili pomoćnicu da ga provede kroz inače neprohodni birokratski prostor i pomogne "ubiti bika".
Jutarnji list nam je dojavio vijest da se nekadašnja desna ruka osuđenog bivšeg premijera Ive Sanadera, Bianca Matković okrenula konzaltingu. Kaže da se na tržištu želi nametnuti kao savjetnica za plasiranje hrvatskih proizvoda u inozemstvu. Ustvari, radi ono što je radila i u Vladi kaže neki njen neimenovani, bliski izvor.
A zašto bi ju netko uopće uzeo kao savjetnicu? I na to izvor ima odgovor. Opet zbog toga što je radila u Vladi. Kaže: “Među potencijalnim inozemnim partnerima njezina biografija ima dobar prolaz jer je bila na visokim državnim funkcijama. Dobro upoznata i s procedurom za dobivanje sredstava iz fondova EU, a zna i sve administrativne zavrzlame”.
Nije ona jedina koja se nakon posla u državnoj administraciji okrenula savjetodavnim poslovima. Mnogi se odlučuju na taj korak nakon što prestanu biti u milosti političkih strujanja. Ili u milosti pravne države i zakona. I drugi državni službenici, nakon što se upoznaju da svim čvorovima, nelogičnostima, apsurdima i „zavrzlamama“ državnog aparata, odlučuju to znanje (koje su im, kao svojevrsno školovanje uredno platili građani) unovčiti kroz privatni biznis.
Da bi stvari bile još besmislenije, probleme oko kompliciranosti državnog aparata, pogotovo oko novih investicija, detektirao je i čak i sam državni aparat. Stoga će, po najnovijem planu, Ministarstvo vanjskih i europskih poslova odrediti jednog zaposlenika iz sektora „gospodarske diplomacije“ koji će biti zadužen za komunikaciju s investitorima. Kao što je u grčkoj mitologiji Arijadna pomogla Tezeju da nađe put iz labirinta u kojemu je ubio čudovišnog Minotaura, tako i naše ministarstvo svakome investitoru daje po jednog šarmantnog pomoćnika ili pomoćnicu da ga provede kroz inače neprohodni birokratski prostor i pomogne „ubiti bika“. Tim posebnim vodičima kroz labirinte hrvatskog bespuća, modernim hrvatskim Arijadnama, mogu se obratiti strani, ali, kako su uspjeli ubaciti, i domaći investitori u slučaju bilo kakvih problema s domaćom birokracijom, ishođenjem dozvola, tumačenjem poreznih pravila i sličnih, kako se to novome zove - „zavrzlama“.
Naravno, logično pitanje na sve te inicijative bilo bi: zašto uopće postoji taj labirint? Zašto ga Sanaderova desna ruka nije promijenila, pojednostavila ili čak srušila kada je bila u samom vrhu državnih struktura? Zašto Ministarstvo sve te kadrove koje želi poslati kao pomagače izgubljenim junacima u projekt „Arijadna“, ne preusmjeri u projekt „Pronađi Dedala“ i nađe tvorce nesretnog ljudskog labirinta. Zašto svoje mozgove ne upregnu u dekonstrukciju te tvorevine u vlasništvu zlog kralja. Zar je to toliko nemoguće?
Ili je u pitanju druga stvar? Da nema labirinta, što bi svi ti državni službenici uopće radili? Ne bi postajalo ni cijeli sustav koji čini „zavrzlame“ niti protusustav i privatnici koji te „zavrzlame“ rješavaju. To je puno radnih mjesta. A nitko ne radi protiv sebe. Samo protiv drugih.
