Ako padne on, padam i ja. Al', on, sreća moja, rastao. I vidim ja, naši političari se isto usprotivili. I premijerka. I Vlada. Svi hoće da franak padne. Amerika. Europa. Svijet. Zamisli:  Čak i Švicarci! Čak su i  Švicarci htjeli da moj franak padne.  Majko mila, pa svi su se urotili…


- Baš sam se veselio tim francima.
- Kako to? Pa svi su bili žalosni. 
- E, ja nisam bio. 
- Pa kako nisi bio žalostan? Svi su bili. 
- Kad su svi žalosni bili, ja sam bio sretan. A sada, kad su svi sretni, ja sam jedini žalostan. Tužna je to priča. I sad ću ti je ispričati. 
- 'Ajd, baš da čujem. 
- E, pa slušaj... Rekli  ovi na televiziji da franak raste.  Vrtoglavo. Da ti se glava vrti - tako brzo je rastao. I meni se zavrtjelo, pa ja, ni pet ni šest, ugasio televiziju i trk u mjenjačnicu: „Dobar dan. Imate franaka? Dajte mi.  Odmah!“
- I promijenio si? 
- Da promijenio! Mala mi odmah prodala. Uljudna. Nasmijana. Kulturna. Prava. Kupio ja tih franaka! Tri hiljade sam ih kupio. Prodao sam sve što imam i nakupovao tih franaka iz Švicarske. 
- I? Jesu lijepi? 
- Lijepi, šareni. Vidi se da je to prava valuta. Svaki dan sam ih gledao. A onda tečajnu listu. Kako taj švicarski franak raste. Iz dana u dan. A ja uživam. Svakim danom, sve sam bogatiji. Pa vidim kako ću si kupit televiziju. Kompjuter. Moped. 
- Pa lijepo si se obogatio. 
- Ma lijepo. Već sam htio na kruzer. Da vidim svijeta. Vidio ja da postoji udruga „Franak“. Mislio si, evo braće. Eno sretnika. Kad ono-neprijatelji. Udružili se svi. 'Oće da franak padne. A onda sam vidio da neće samo oni. Gomila sunarodnjaka mojih. Svi protiv mene. Hoće da padne. I da ja padnem s njim. 'Oće da budem sirotinja.
- A ti? 
- Neću! Držim se! Ako padne on, padam i ja. Al', on, sreća moja, rastao. Visoko. Vrtoglavo. I vidim ja, naši političari se isto usprotivili. I premijerka. I Vlada. Svi hoće da franak padne. Amerika.  Europa. Svijet! Zamisli:  Čak i Švicarci! Čak su i  Švicarci htjeli da moj franak padne.  Majko mila, pa svi su se urotili protiv mene. Čitava kugla zemaljska hoće da ja propadnem. Tako ti je to. Ne daju malom čovjeku da se obogati. Čim malo okusiš slobodu, odmah svi hoće da te zgaze. I što sam ja više bio siromašniji, to je svijet više slavio. Pada! Pada! Olakšanje, rekli…  Je, majke ti, moš' mislit olakšanja!
- I, što si napravio?
- A što ću napravit!? Ne mogu se protiv svijeta borit. Kad te neće, onda te neće. Otrčao ja na mjenjačnicu. Da se spasim dok još plutam: „Mala, na, drži taj franak prokleti! Daj mi kune vrati.“ Ne može, kaže mala, hladna kao led.  „Šta ne može!? Zašto ne može?“ Mala gleda: „Franak pada.“ „Pa znam da pada, zato ga i prodajem“. „Ne može!“, kaže oštro.  Gledam malu, gleda ona mene. I ona je njihova, mislim,  i ona hoće da padnem. A majku mu, što sam skrivio?

Po gradu vičem: „'Oće 'ko tri hiljade franaka!?“ A svi bježe od mene, kao da kugu imam. Kaže mama kćerki: „Vidi ga, kriminalac, kamatar.“ Niko neće taj franak više! A šta? Samo sam čovjek koji je htio okusit malo slast života. Jedan moped. Jel' to puno? Al ne daju ni to. Ne daju! Padaj. Zgazi! Potoni! Padaj! Proklet bio franak i dan kad sam ga u ruke uzeo.