Trepnete, i mi smo među najrazvijenijima u Europi i svijetu. To vam ona obećaje. I svi na to zapljeskali. Riječi su dovoljne. Sada možemo mirno sanjati razvijenu domovinu.



„Hrvatska će biti među najrazvijenijim zemljama Eu­rope i svijeta. To vam obećajem.“ To je svim gra­đanima poručila nova predsjednica Hrvatske. Tako da mogu lako usnuti. Jer ih čeka novi radni dan a oni misle da su jedna od država sa najviše problema u Europi. Možda danas jesu, ali za nekoliko godina, a možda čak i mje­seci, to će se promijeniti. 

Odnekuda će se pojaviti vojska obrazovanih i radno sposobnih mladih ljudi. On­da će iz zemlje niknuti nova radna mjesta za sve te ljude. A onda će se sa europskih Alpa sliti gomile svježeg novca kojim će se kupovati najnovija tehnologija pot­rebna za streloviti hrvatski razvoj. Sve će to biti pod budnim okom glavnoga taj­nika stranke koja je dala predsjednicu. Ako je znao prepisati diplomski rad, on­da će znati i prepisati gospodarske programe Singapura, Norveške ili Austrije. Zašto izmišljati nešto što postoji. 

Da, dragi Vi, dok okom trepnete mi smo među naj­razvijenijima u Europi i svije­tu. To vam ona obećaje. I svi na to zapljeskali. Riječi su do­voljne. Sada možemo mir­no sanjati razvijenu do­movinu. 

Ali kako je to bilo nemir­no budno doba… Prve iz­laz­ne ankete prokazale pobjedu. Veliko slavlje. Kažu svi - znali samo da će biti tako. To je to, pobjeda je naša. 
Onda prvi neslužbeni re­zultati. Muk. Trebamo vidjeti...

U drugom taboru veselje.  Pa onda opet obrnuto. Ra­spoloženja su plesala kao na najboljoj predstavi. Pa tko je? Jel' naša il njihov. Jel' njihova il' naš?

“Idemo već večeras raditi, čeka nas veliki posao.” Rekla je nakon što je konačno us­tanovljeno da su pobijedili. Kako su rekli, tako su i na­pravili. Počeli su skandirati: 
- Franjo, Franjo!

I odmah je svima nekako bi­lo toplije oko srca. Već su se vidjeli obrisi blagostanja. Sjećaju se ljudi kako im je bilo dobro pod prvim predsjednikom. Franjo, to je predivni zvuk obilja i slobode. 

Nakon skandiranja, Pred­sjednica i njeni kolege nasta­vili su sa večernjim radom! A najbolje se radi uz pjesmu. Pa su si dali intonaciju i kre­nuli...
Zovi, samo zovi! Zovi, samo zovi!

I nakon toga, kada su se zagrijali skandiranjem i pjesmom, opet su krenule motivacije: 
„Dosta je bilo podjela, svi ste vi moji, dragi moji hr­vatski građani, ujedinimo se, idemo domovinu izvući iz krize idemo završiti put koji smo počeli pod prvim hr­vat­skim predsjednikom Fra­njom Tuđmanom, idemo Hr­vatsku odvesti u blago­sta­nje.“

Sve je to sigurno promatrao i stari predsjednik. I raz­mišljao si. Ja nisam uspio na­praviti blagostanje za pet godina, a oni su već počeli u prvoj večeri. Nešto sigurno ima u toj mantri. Pa si je i on počeo lagano pjevušiti. Fra­njo... Franjo...

Dok ga nisu pogledali os­tali iz stožera.
 
- Proklet bio i ti i ankete, rekao je glasno.