Autobus od Splita do Rijeke vozi osam sati. Kasnije sam shvatio da sam uzeo neki koji staje u svakom mjestu. Pa Maru ostavi ispred kuće, Antu prebaci samo par ulica dalje a Anka na izlasku čitavom autobusu punim glasom zaželi mnogo sreće i sretan put. Mislav leži preko dva sjedala i bose noge prebacio na susjedno. Kontrolor ga lagano miluje po stopalima kako bi mogao proći dalje i naplatiti karte novopridošlim putnicima. I tako dalje i dalje... Od Splita do Rijeke izredalo se toliko putnika kao da sam se vozio u kakvom gradskom autobusu, samo što je grad prostrt diljem polovice hrvatske obale. Čini mi se da smo više stajali nego se vozili… No, dobro, barem ću imati prigodu vidjeti velik dio lijepe naše. Ili, kako je sada popularno zovu, lijepe njihove. Po onomu što sam vidio, ipak je to lijepa naša. Posvuda uz cestu, nikle su glomazne betonske tvorevine, tzv. kuće, sa apartmanima i sobama. Jedna veća od druge, kao da su to postojbine kakvih srednjovjekovnih velebitskih plemića koji žele nadmašiti jedan drugoga. Turizam je ovdje čarobna riječ. Čak i na najzabačenijim zdanjima vijori se zastava trobojnica: zimmer-rooms-camere. A na svakoj drugoj zgradi istaknut je i grb: Apartmani. Ili, u novijoj verziji: Apartmani na prodaju. Sjede domaćini ispred svojih tvrđava i strpljivo čekaju. A što bi drugo i mogli raditi? Pomidori se lagano izdižu na suncu i to je jedino što se događa. Glavni događaj u jednom mjestu gdje smo stajali(nažalost, ne sjećam se više cijenjenog imena) bio je kada je kamion lagano udario u naš autobus. Skupilo se tu građana svih godišta i spolova, da promatra što će jedan šofer reći drugome. Prilazi vozač autobusa, publika grize usne i izvija se na prste. Međutim, šteta je nikakva i nije iskrsnuo nikakav sukob. Uzdah razočarenja bio je jednoglasan. Lagano su se razišli, samo do obližnjeg kafića, e da bi mogli u detalje raspraviti što se dogodilo, što se mogli dogoditi, što se slično već događalo te što ih još očekuje. I, naravno, komentirali Drviša. Konobar trlja svoje ruke, jer oni su mu jedini gosti danas. Rano je još, sezona nije počela. Većim gradovima, Splitom i Zadrom, gdje sam bio ovoga vikenda, prve grupice stranih gostiju koriste upravo tu činjenicu. U predsezoni su cijene niže, pa si neki samo tada mogu priuštiti ljetovanje.(Ne znam da li znaju da je sada i najbolje.) Gradskim središtima lunjaju, vođenih mlađahnim vodičima, poveće grupe zapadnoeuropskih penzionera. Po izrazu lica koji sam im pozorno promatrao, ne može se baš zaključiti da je Jadran ispunjenje njihovog životnog sna. Čini mi se da bi izgledali potpuno jednako, u bilo kojemu gradu. Svagdje postoje nekakve znamenitosti (ako ne postoje, onda se izmisle) a ljudima je važno da putuju. Da se maknu iz svakodnevice. Uostalom, ovo im je zadnja šansa. Čitav život su pošteno i pristojno radili i krajnje je vrijeme da svoju ušteđevinu pametno utroše, da vide svijeta. Putuju, tj. voze ih od grada i grada i gledaju, tj. pokazuju im sve i svašta. Što će im od toga ostati u glavi, je li to uopće bitno? U svakoj sobi imaju televizijski ekran sa memoriranim satelitskim postajama. Da ne ponestane zabave. Listajući ponudu, da "vidim što se nudi", naletio sam na njemačku varijantu popularne emisije "Nova Lova". Ako ne znate, to je emisija na kojoj cura sat vremena nagovara gladatelja da nazovu i pogode prikazanu zagonetku, za primamljivu nagradu. Zagonetka je navjerojatno lagana i zbog toga, vjerojatno, zove popriličan broj ljudi. No ne mogu dobiti. Njihv poziv je samo prijava. A svaki poziv košta. Kako je sadržaj emisije dosta isprazan, voditeljica je vrlo zgodna i hiperaktivna. Za Hrvatsku, u kojoj je ta emisija relativno nova, to bi trebalo biti dovoljno. Međutim, u Njemačkoj, gdje se ona vjerojatno vrti već neko vrijeme, to je valjda već postalo dosadno. I zato djevojka ljude na poziv navodi obučena u-grudnjak. Kamo takav privlačenja publike vodi, potpuno je jasno. Već postoje gole vijesti. Sex je najvažnija stvar na svijetu. Iz sobe u kojoj sam odsjeo čujem odzvanjanje iste emisije po drugim sobama. Turisti se odmaraju i gledaju. Malo domaće atmosfere prije sljedećeg razgledavanja... Starih navika se ipak teško odreći.