- To ti je zbog proljeća, objašnjavaju mi cure povećani broj oglasa u Burzi, ljudi počinju prazniti svoje drvarnice pa onda sve završava u malim oglasima. - Vjerojatno zbog sunca, tražim razlog… - Zbog sunca, u kombinaciji sa trgovačkim centrima. Sada u tim centrima ima svačega, po vrlo povoljnim cijenama. Kupuje se sve, od bicikle do motokultivatora. Ljudi tek kasnije shvaćaju da im to što su kupili, ustvari, ne treba. Godinu dana stoji po raznim šupama, do proljeća, kada sunce obasja njihovu prašnjavu, ali još nerabljenu akviziciju. Topla svjetlost djeluje i na razmišljanje, pa uz njegovu pomoć slabi strast za posjedovanjem, a ljudi se pitaju: što mi je to pobogu ušlo u glavu da sam TO kupio? I onda izvlače stvari za koje su mislili da su im neophodne i rješavaju ih se na sve moguće načine. Naravno, za bitno manju cijenu. Ono što je preplaćeno, danak je za naučenu lekciju. Ta povećana ponuda, međutim, ima i svoju odgovarajuću potražnju. Dok u proljeće zaključuju da im TO ustvari i nije neophodno, drugi u svojim analizama shvaćaju da im TO nešto baš treba. Kafići su prepuni parova… Čisti tako netko svoju drvarnicu i primjećuje godinu dana staru biciklu. - Oh, pa ja je nikada nisam vozio, shvaća. - Ne treba mi, dakle. Idem je odvesti prijatelju, da mu bude za klince. I sjeda junak na svoju novu-staru biciklu, da bi je u svojoj prvoj-zadnjoj vožnji poklonio nekom drugom sretniku. Na putu prolazi pored zamišljenog prolaznika. Ovaj se baš zadubio u svoje proljetno čišćenje glave. A onda ga iz tog posla prenulo zvonce nove bicikle: -Pazi kuda ideš! - Pa, da, bicikla, sinulo je našem zamišljenom sugrađaninu. -Malo sam se previše zanio u misli. A ustvari mi treba razonode, rekreacije. Nečega što je dobro za tijelo… Treba djelovati! - Ej, ti s biciklom! Zaustavlja se naš prvi lik. - Je li možda prodaješ svoje vozilo? - Pa ustvari, ja sam mislio…, nećka se biciklista. Odlučio je pokloniti, ali sada, kada mu se ponudila alternativa u novcu… Još jedna sekunda i: - Da, prodajem. - A meni je baš palo na pamet da kupim jednu. Desio se povijesni susret ponude i potražnje. Nakon obavljene transakcije zalivene sokom u obližnjem kafiću, svatko zadovoljan odlazi svojem domu. Putem opravdavaju svoje akcije: - Vidiš, kako si dobro prošao sa tom biciklom. Jeftino si je kupio od čovjeka kojemu više ne treba. Korisno i isplativo. Sada ću više raditi na kondiciji. Samo moram osloboditi nešto mjesta u drvarnici, da je imam gdje držati. Možda da prodam onaj moped koji sam kupio na rasprodaji? Pa da, moped!... Odpedalira brzo doma, da bi realizirao taj plan. Ostavimo ga sa njegovim mislima i prebacimo na drugog sudionika transakcije… Lagano šeće uronjen u misli: - Vidiš, kako si se lijepo riješio one stare bicikle. Više ti neće zauzimati prostor a i dobio si nešto novaca. Sada njime možeš kupiti nešto što ti je ZBILJA potrebno. Recimo, sada šetam, ali možda bi bilo bolje da se vozim. To je uostalom razlog zašto sam prije godinu dana i kupio biciklu. Samo mi se nije dalo pedalirati. Ali nešto drugo… - Pazi kuda ideš! Skoro ga je pregazio čovjek na jurećem mopedu. Sada treba djelovati! - Ej, ti na motoru! - Zaustavlja se vozač. - Oh, pa to ste vi. Kako bicikla? - Odlično, no sada mi više ne treba moped, pa ga prodajem. - Odlično, ja sam baš odlučio kupiti jedan. - Odlično, možete kupiti moj. - Odlično, hajdemo na još jedan sok. - Odlično, raduje se vlasnik kafića. Opet ona dvojica. Joj, što volim proljetno čišćenje.