U nedjelju navečer slučajno palim TV. Uključujem se izravno u Dnevnik hrvatske televizije. Na ekranu prosvjed. Hajde da vidim… Vijest je sljedeća: Stanovnici grada Oroslavja zakrčili su izlaz autoceste jer se ne slažu s njegovim imenom. Iako se nalazi na teritoriju Oroslavja, izlaz ima službeni naziv "Gubaševo - Zabok". Prijete da "Ukoliko se stvari ne promijene i izlaz ne dobije svoj pravi naziv, Oroslavje, spremni su ići do kraja, na još drastičnije korake, dok se konačno pravda ne zadovolji". Nakon službenog izvještaja i snimke, kamera se približava prosvjednicima, kako bi od samih sudionika saznala nešto više. U sliku uskače jedan postariji gospodin koji na tvrdom kajkavskom priopćuje da je dosta bilo takvog tretmana, da nisu Zagorci bedaci kao što svi misle i da će se oni izboriti za taj naziv izlaza autoceste makar se borili do zadnjeg čovjeka. Dok on uspaljeno izgovara zahtjeve, gomila u pozadini zdušno odobrava i klima svojim velikim glavama. Tako je! Jedna od sljedećih vijesti je više lingvističke prirode. Neki pametni Hrvati odlučili da je bolje pisati "ne ću", nego "neću". A onda su drugi pametni izjavili da je bolje da ostane kao što je bilo. Na što ovi prvi u načelu ne žele pristati. A drugi onda izjavljuju da će oni pisati "neću" pa makar se i zakonom propisalo "ne ću". Jer, "neće" valjda njima netko propisivati kako će pisati. Onda se i na Internetu pojavile ankete: "Što se vama više sviđa?". I ljudi odgovaraju… Za to vrijeme, na drugom kraju svijeta, u Hong Kongu, tisuće ljudi prosvjeduje protiv globalizacije, u nadi da će spriječiti ili utjecati na summit Svjetske trgovinske organizacije (WTO) i tako učiniti nešto za spas svijeta. - Spas svijeta? Kaj vi pričate? Dajte molim vas, Vi svjetski ljudi. Pa zar ima nešto važnije od izlaza autoceste u Oroslavju? Kako oni mogu staviti natpis Zabok, kad svi lijepo vide da je to Oroslavje. Grad Oroslavje još je 2003. uputio zahtjev Ministarstvu pomorstva, prometa i veza da se promijeni naziv izlaza br. 5 na našem području. Dvije godine nije se učinilo ništa! Dvije godine! Kaj mislite da smo mi bedaci? Mi nismo bedaci i hoćemo da se izlaz zove po mjestu gdje je izlaz. Nećemo prijevaru. -Oprostite, trebali ste reći " Ne ćemo". Znate, nije ispravno… -Molim? -Pa nije u redu da govorite "nećemo". Po najnovijem prijedlogu… -Dobro, onda "ne ćemo". Ne ćemo prijevaru. "Ne ćemo Zabok - Ho ćemo Oroslavje!". Je li sada bolje? -Pa….Ustvari, nije. Dobro ste rekli "ne ćemo", ali "Ho ćemo" niste trebali mijenjati. To ostaje po starom. Dakle, trebali biste vikati "Ne ćemo Zabok - hoćemo Oroslavje!" -A ako budemo tako vikali, ho će li se onda nešto promijeniti? -Niste trebali reći "ho će". I to ostaje po starom. Vaše pitanje bi, po novome, koje je, ustvari, isto kao i staro, trebalo glasiti ovako: "Hoće li se onda nešto promijeniti?" -Dobro: Hoće li se onda nešto promijeniti? -Ne će. -Ali mi čekamo već dvije godine!! Jesmo li mi bedaci? -Nismo sigurni. -Molim?? -Nismo sigurni da li će biti "jesmo" ili "je smo". Ali javiti ćemo vam na vrijeme. -Kada na vrijeme? Pa dvije godine je prošlo. -Onda trebate još čekati. -Ali već je postavljena ploča na kojoj piše "Gubaševo - Zabok." A ovo je Oroslavje! Tko je tu lud. Nećemo više čekati! -Oprostite, "ne ćemo". Upozorili smo vas. -Hello! Excuse me, do you know the way to HONG KONG? Protest? WTO? -Yes. Samo naprijed, uspnite se na autocestu na ulazu "Gubaševo - Zabok" i onda samo ravno 9000 kilometara. -Ne slušajte ga! NO! Uspnite se na OROSLAVJE! This - Oroslavje! A ONDA 9000 kilometara. -Thanks. By by. -Baj… Bedak američki. Nezna put. -Slažem se, potpuni tikvan.