Može li se problem niske cijene pšenice ili preskupog goriva usporediti s potresom koji ruši zgrade? Može li se korumpirana vlast uopće uspoređivati s visokim morskim valom koji melje sve pred sobom? Stopa nezaposlenosti s razinom radijacije koja ubrzano raste?
Gledajući snimke iz Japana, čovjek ne može ne zaključiti: Ma nama je super.
Može li se problem niske cijene pšenice ili preskupog goriva usporediti s potresom koji ruši zgrade? Može li se korumpirana vlast uopće uspoređivati s visokim morskim valom koji melje sve pred sobom? Stopa nezaposlenosti s razinom radijacije koja ubrzano raste?
Prosvjednici u Hrvatskoj marširaju i traže promjene na bolje. Potpuno ih razumijem. Zemlja prepuna korupcije, nepravde za stare i beznađa za mlade.
Međutim, gledam ljude koji ispijaju kavice na suncu, često za vrijeme tih istih prosvjeda, koji vjerojatno misle: nije tako strašno. Dok god imam za pićence na suncu… Uostalom, tko zna koliko će to još trajati? Zašto ne uživati? Na kraju krajeva, uvijek mogu prosvjedovati kasnije. Sada, dok se još ništa ne može promijeniti, ugodnije je biti na suncu, nego marširati gradom i vikati na građevine.
- Ma ne vičemo mi na građevine, majmune jedan konformistički. Što samo sjediš tu? Zar misliš da će se vlast smijeniti sama od sebe? Da će to napraviti netko drugi?
- Pa da, to biste mogli napraviti vi.
- Dok ti ispijaš kavicu?
- Pa da.
- A što da ja ne prosvjedujem? Tko bi ti onda smijenio vlast?
- Ne znam, netko drugi.
- Znači, tebi uvijek netko drugi kroji budućnost.
- Da, a ja se uvijek snađem u zadanoj situaciji.
- Zbog takvih kao ti i jesmo tu gdje jesmo!
- A gdje smo? U maloj zemlji, na Mediteranu. Sja sunce, nismo gladni i raspravljamo o politici.
- Kako nismo gladni?! Jedva preživljavamo! Nismo svi kao ti pa da imamo puno para i uživamo.
- Ma tko ima puno para?! Evo, sada sam na pauzi za marendu. Imam mali stan, dijete i jedva preživljavam.
- Pa zašto si onda na kavici?
- Zato jer je lijep dan i tko zna kad će opet biti takav. A ne želim život provesti u negodovanju i prosvjedima i depresiji. Ako imam malo, ne znači da ne mogu uživati u životu. Hoću sjediti na suncu i piti sok. To je isto i za bogataša i za sirotinju. Svi smo mi ljudi.
- Ako smijenimo vlast i izaberemo bolju, onda ćeš u budućnosti na suncu moći uživati i više.
- Pitanje je hoću li to ikada dočekati. Pogledaj naše umirovljenike. Radili su i gradili državu, mladost proveli na radnim akcijama radeći pruge i poboljšavajući budućnost, a sada nemaju za kruh. Ja si to neću dopustiti. Zato se sunčam.
- Znaš što… Malo sam ožednio od vikanja: „Dolje Jaca“. Hajde, pridružit ću ti se. Ali samo na trenutak. Doista je predivan dan. Ali, ne možemo tako stalno. Oni na vlasti su zbilja pretjerali. Bahati su, nepristojni i drski. Ubrzo nećemo imati ni za taj sok. Maknut ćemo ih!
- Slažem se s tobom! Pola sata sunca i onda rušimo kretene i gradimo bolju zemlju.
- Mislim... bolju. Nisu ni ovi iz oporbe neka alternativa. Ali, idemo na bolje.
- Svakako, na bolje!
- A i to bolje, čime nas mame, to je dosta upitno. Pogledaj nesretni Japan. Oni su bili toliko napredna civilizacija, imali su nuklearne elektrane i puno struje. I WC koji ti sam pere guzicu. Došao val i sve im srušio. I sad su im guzice u radioaktivnom mulju. A radili su i radili i radili. Siroti ljudi.
- Da…Hajde, promislimo o tome dok nam sunce miluje lice i u pluća ulazi čisti morski zrak.
- A zatim na prosvjed.
- Svakako.
