Zbog teške i apsurdne situacije u kojoj se nalazimo, predlažem privremeno ukidanje prvog aprila kao dana za šalu, dok ne dođu neka normalnija vremena.
Na taj dan se u Hrvatskoj ne smije šaliti. To nema nikakvog smisla. Nije mi jasno što se želi postići tim šalama.
- Hej, jeste li čuli da nam je premijer u zatvoru a vladajuća stranka optužena kao kriminalistička organizacija?
- Ma ne, nemoguće, zezaš me!?
- Ne, stvarno! A jeste li čuli da smo jako zaduženi, ali se narod bavi time kako će im izgledati registarske pločice?
- Kakva glupost? Registarske pločice? Ma to je neka šala?
- Ne, evo, ozbiljno. A znate li da je grad Rijeka kupio Titov Galeb? I da je ukupno na kupovinu, hitne mjere zaštite, održavanje, uslugu zapovjedništva, tegljenje, privez, agenturu i ostale troškove dosad iz gradske blagajne potrošeno sedam milijuna kuna. A brod hrđa na vezu i nitko ga ne želi uzeti? I ne znaju što bi i kud bi s njim?
- Me nemoguće, zar su toliko glupi? To je sigurno šala? Koji bi idiot bacio lovu na taj brod.
- Evo, nije šala. A znate li, da se taj “idiot” koji bi kupio brod ipak našao? Da se pročulo po gradu da ruski milijarder Roman Abramovič kupuje Galeba?
- Ma nemoguće. Zar bi nas zbilja spasio problema? To mora da je šala.
- To je šala, tako je. Ipak nitko nije toliko glup.
Od dnevne količine prvo aprilskih šala kojima smo svakodnevno obasipani zbilja je teško pronaći onu pravu. Ovu o ruskom milijarderu smjestio nam je Novi List, i dosta građana je povjerovalo. Zašto to ne bi bila istina? Je li istina da smo neko vrijeme u centru grada imali pravu močvaru? Je li istina da su umjesto te močvare, ispred osnovne škole sada betonski temelji koji će temo biti do tko zna kada? I da bolje dvorište imaju zatvorenici nego osnovnoškolci.
Zbog teške i apsurdne situacije u kojoj se nalazimo, predlažem privremeno ukidanje prvog aprila kao dana za šalu, dok ne dođu neka normalnija vremena. Svakako je potrebno neko vrijeme da ne naviknemo na neku normalu da bi, kao suprotnost njoj, mogli zbijati šale. Jer ovako je normala šaljiva, a šala bi bila, primjerice:
- Hej, jesi čuo da u Hrvatskoj više nema nikoga tko radi, a ne prima plaću? Država je odlučila to strogo sankcionirati i zaštititi svoje građane?
- Ma nemoguće, baš nikoga tko radi, a ne prima plaću?
- Šala!!!
Dok ovakvi obrati budu mogući, zbijanje šala trebalo bi biti zabranjeno. Jer ispada da živimo u šali.
