Zbog teške i apsurdne situacije u kojoj se nalazimo, predlažem privremeno ukidanje prvog aprila kao dana za šalu, dok ne dođu neka normalnija vremena.


Na taj dan se u Hrvatskoj ne smije šaliti. To nema nikakvog smisla. Nije mi jasno što se želi postići tim šalama. 

- Hej, jeste li čuli da nam je premijer u zatvoru a vladajuća stran­ka optužena kao krimina­listička organizacija? 
- Ma ne, nemoguće, zezaš me!? 
- Ne, stvarno! A jeste li čuli da smo jako zaduženi, ali se narod bavi time kako će im izgledati registarske pločice? 
- Kakva glupost? Registarske plo­čice? Ma to je neka šala? 
- Ne, evo, ozbiljno. A znate li da je grad Rijeka kupio  Ti­tov Ga­leb? I da je ukupno na ku­povinu, hitne mjere zaštite, odr­žavanje, uslugu zapovjedništva, tegljenje, privez, agenturu i os­tale troš­ko­ve dosad iz gradske blagajne pot­rošeno sedam milijuna kuna. A brod hrđa na vezu i nitko ga ne želi uzeti? I ne znaju što bi i kud bi s njim? 
- Me nemoguće, zar su toliko glupi? To je sigurno šala? Koji bi idiot bacio lovu na taj brod. 
- Evo, nije šala. A znate li, da se taj “idiot” koji bi kupio brod ipak našao? Da se pročulo po gra­du da ruski milijarder Roman Ab­ramovič kupuje Galeba? 
- Ma nemoguće. Zar bi nas zbi­lja spasio problema? To mora da je šala.
- To je šala, tako je. Ipak nitko nije toliko glup.

Od dnevne količine prvo ap­rilskih šala kojima smo svako­dnevno obasipani zbilja je teško  pronaći onu pravu. Ovu o rus­kom milijarderu smjestio nam je Novi List, i  dosta građana je po­vjerovalo. Zašto to ne bi bila is­tina? Je li istina da smo neko vrijeme u centru grada imali pravu močvaru? Je li istina da su um­jesto te močvare, ispred osnovne škole sada betonski temelji koji će temo biti do tko zna kada? I da bolje dvorište imaju zatvo­renici nego osnovnoškolci.
 
Zbog teške i apsurdne situacije u kojoj se nalazimo, predlažem privremeno ukidanje prvog aprila kao dana za šalu, dok ne dođu neka normalnija vremena. Sva­kako je potrebno neko vrijeme da ne naviknemo na neku normalu da bi, kao suprotnost njoj, mogli zbijati šale. Jer ovako je normala šaljiva, a šala bi bila, primjerice: 
- Hej, jesi čuo da u Hrvatskoj više nema nikoga tko radi, a ne prima plaću? Država je odlučila to strogo sankcionirati i zaštititi svoje građane? 
- Ma nemoguće, baš nikoga tko radi, a ne prima plaću? 
- Šala!!!

Dok ovakvi obrati budu mo­gući, zbijanje šala trebalo bi biti zabranjeno. Jer ispada da živimo u šali.