Ja ću otići do Njemačke i reć njima: „Dosta je bilo rada na baušteli! Ja sam Hrvat iz Europske unije i 'oću normalan posao! - Mislim da će oni uvest zabranu zapošljavanja… Bar još nekoliko godina. - Aha… - Al' to možeš u Rumunjskoj napravit. Oni su isto u EU!


- Koja je prva stvar koju ćeš napravit kad dođemo u Europsku uniju?

-Prva stvar? Hmm… Znam! Prvo ću opsovat Uniju.

- Pa zašto?

-Zato što svi naši novci idu tamo negdje u Bruxelles. I zato što oni odlučuju o našim novcima, a ne mi sami.

- Ali, to su ljudi sami izglasali.

- Pa što ako su izglasali? I dalje imam pravo bit ljut. Neću da sav novac ide njima. A šta ćeš ti napravit?

- Ja idem na granicu pa ću se vozit 'amo-tamo. Cijeli dan.

- Zašto?

- Zato jer mogu. I kad me pitaju gdje idem, reći ću im: „Šta vas briga! Idem... Idem gdje hoću. Niste više vi glavni ovdje. Ja sam građanin Europe! I znaš šta? Idem sad, vama za inat, kupit neke stvari u Italiji na granici i odvest ću ih doma i nećete mi pregledavat auto!“

- Tako treba! Reci ti njima. Dosta su nas naši tlačili. Konačno smo se oslobodili ropstva. Znaš što ću još ja?

- Šta ćeš?!

- Ići ću ravno u Švicarsku! I tamo ću otići na glavni trg. I potrubit i reć svima: “Di ste, kolege državljani! Sada smo jednaki!“

- Dobro ti je to. Samo, ima jedan mali problem… Oni nisu u Uniji.

- A nisu? Dobro, onda ću otić' do neke druge zemlje. Koja je u Uniji?

- Rumunjska.

- E! Onda ću otići do Rumunjske i viknut: „Kolege drage, konačno smo jednaki!“

- Hmm….

- Šta?!

- Pa to ti baš nije neka stvar. Ja ću otići do Njemačke i reć' njima: „Dosta je bilo rada na baušteli. Ja sam Hrvat iz Europske unije i 'oću normalan posao!“

- Mislim da će oni uvest zabranu zapošljavanja… Bar još nekoliko godina.

- Aha…

- Al' to možeš u Rumunjskoj napravit. Oni su isto u EU!

- Neću tamo. Oni imaju male plaće!

- Pa i mi imamo male plaće!

- A zašto nemamo svi iste plaće, ako smo ista država?

- A nemamo…

- A šta imamo isto?

- Imamo Nevena Mimicu. On nam je isti.

- 'Ko je taj?

- On ti je naš čovjek. Zastupnik u Saboru. Bio ministar u Račanovoj Vladi. Iz SDP-a.

- Onda nije naš.

- Naš - Hrvat. On će bit povjerenik Europske komisije za zaštitu potrošača. I bit će svima isti, cijeloj Europskoj uniji on će bit povjerenik.

- Super, i šta ja imam s tim?

- Trebaš bit ponosan!

- Nisam ponosan. Imam li ja što konkretno od toga?

- Imaš. Kad se on tamo zaposli, prosječno će se povećat plaće svih hrvatskih državljana.

- E to je već dobra vijest! Šta će taj Mimica povuć neke veze gore? Za koliko će se povećat plaće?

- Neće se povećat plaće. Povećat će se prosječne plaće. Mimica će zarađivat 20.000 eura mjesečno.

- O majku mu. Pa koliko ih ima?

- Samo on jedan. Jesi sad sretan?

- Zbog koga?

- Ako je samo jednom našem čovjeku bolje - svima će bit bolje. Svi za jednoga, jedan za sve.

- E, onda znam šta ću napravit kada uđemo u Uniju. Nazdravit ću tom Mimici. Al' pivu neću platiti! Ako je već povjerenik za zaštitu potrošača, nek' me zaštiti.

- Zaštitu potrošača, ne zaštitu lopova!

- Onda je i on prodana duša, ako neće svoje štitit. Proklet bio. Ostajem pri svojem. Sve će bit k'o i do sad. Kad uđemo - psujem.