Prešlo dvanaest nojeva s jedne livade na drugu i kokoše počele kokodakati. Uzbuna! Uzurpirani smo! Urlaju kvočke, uzbudili se pijetlovi. Trče lijevo. Jurišaju desno! Mašu krilima. Skaču gore. Dolje! Sve je puno perja. Glasno je, ne čuju jedni druge od galame. I umjesto da se utišaju, one kokodaču glasnije, glasnije da nadvladaju buku(koju sami stvaraju). Sve to, s druge strane livade, promatraju guske. Ispočetka mirno. Smiju se kokošima. - Vid' uzbudile se bez veze, zbog par ludih nojeva. Ali onda se i one počele uzbuđivati. Ta strka im počela ulaziti kroz uši i zagrijala im krv. Počele nervozno kružiti. - Ga., jedna je rekla. Druga se uvrijedila: - Ga, Ga. Na to se i treća uključila u raspravu: Ga. Ga. GA! Četvrta ulazi u društvo i bijesno grabi drugu za guzicu i odbacuje ustranu. Prva i treća napadaju. Osveta. Grizu joj vrat. Hoće je ubiti. Ulijeće rodbina četvrte da je brani. Treća se prepala i bježi. Druga krvari. - GA! Prva je očerupana. Prijatelji trgaju svoje perje da je pokriju. Bijesni su. Napadaju rodbinu četvrte. - Ga. GA! Što se bijeli u gori zelenoj? Snijeg il' labudovi? - Drž! Ne daj! Čupaj! Perje gusaka koje se potukle zabijelilo čitav kraj, kao da se ogroman oblak spustio na zemlju. GA! GA! GA! Kako su guske puno veće i glasnije od kokoši, tako je i galama koju su stvorile nadglasala onu kokošju s druge strane. Zato su se ove prestale tući i gledaju: odakle ova, još glasnija, galama? Što je susjedama guskama? Zašto se mlate? Ali zvuk gakanja i tučnjave ušao im je u uši i uzavreo krv. I dok su postrojene gledale tučnjavu susjeda, jedna mlađa nije mogla više izdržati uzbuđenje, pa se zaletila i skočila do gusaka. Naravno da je u gužvi u koju je upala istog časa ostala bez ijednog pera. To je razbjesnilo njene postrojene kolegice pa su se i one počele zaletavati i skakati među guske. Osveta! A za njima uskočili i pijetlovi. Da brane supruge od gusana. I pilići jedan za drugim-pomalo u bitku. Uče od starijih. Bijeli se oblak uprljao smeđim i žutim te postao duplo veći: Ga! KO! Da! Ga! pi. pi. - Grizi joj krilo. Pusti mi kljun! Čupaj mu glavu! Nemoj po nozi! Buka tučnjave odzvanja čitavom poljanom. Tu i tamo proviri koji nos da uhvati malo zraka a zatim se odmah vraća u akciju. Ne smije izgubiti ni trunka vremena. Život je u pitanju! I čast. Šišmiši koji su baš onuda prolazili izvijestili su me o velikom oblaku perja koji se izdigao iznad livade. I pitaju, što je? Da nije atomska bomba pukla u tvornici jastuka? Pojavile se i muhe. Kažu mi istu stvar: Velika galama na livadi. Ali ništa se ne vidi od perja? Što je? Što je? Što je? - Koliko ja znam, prijatelji, to su se potukle guske i kokoši. - A zašto? - Zbog nojeva koji su kokošima hodali po livadi pa su se iživcirale. A onda su se potukle sa guskama koje su se iživcirale zbog njih živčanih. - I ubili se, tako živčani, zbog par nojeva? - Pa da.... Znate da njima ne treba dugo. Ali, dajte molim vas, vi letite... Odletite tamo pa pogledajte, kakva je sad situacija, zanima me. Muhe me gledaju: - Ne pada nam napamet gledati te luđake. Uostalom, nek' idu šišmiši, oni će brže stići. I još su rekle da imaju pametnija posla. Da idu radije nešto pojesti. Šišmiši su pošli vidjeti. Taman su muhe pojele, kad- evo ih natrag sa svježim vijestima. - I, što je, pitam ih? Što je bilo dalje, jel' se još tuku? Pričajte! - Ne, završilo je. Ali su još uvijek tamo. I guske i kokoši. Svaka grupa na svojoj strani. Krvave, izranjavane, gole. Potiho psuju. Ali je mir. - A zašto se više ne tuku? - Pored svake grupe stoji po dvanaest nojeva. Oni su, izgleda smirili situaciju. Govore nešto o dobrosusjedskim odnosima i kako se prijatelji ne bi trebali mlatiti bez veze. -Gluposti, uskaču muhe, uvijek samo gluposti. Bolje je šutjeti i jesti. -Ne prekidajte! A kokoši i guske, nastavljam? Što kažu na to? -Slušaju. Sve slušaju. Umorne su pa slušaju. - Pa to je valjda dobro. Pomirili su ih. -Je, dobro je....Valjda.... Toliko su zahvalne nojevima da su počele vikati: -Živjeli nojevi! Živjeli! Živjeli nojevi! -Živjelo jelo, a ne nojevi. Živjelo jelo! (pa makar i od nojeva) -Muhe, ne prekidajte!.... Pa i to je dobro. Bolje da viču nego da se mlate, zar ne? - Pa da, valjda je... Ali, nama nešto nam nije jasno. -Što vam nije jasno, šišmiši? Pitajte? -Pa kako sada viču "Živjeli nojevi" ako su se zbog nojeva i potukli? Jer, ti si rekao da su nojevi kokošima prešli po polju i da ih je to iživciralo. -Jesu, zbog nojeva su se potukli. -Pa kako ih nojevi mogu i svađati i miriti? Što to nije bez veze? -Je, bez veze je. -Živjelo jelo od nojeva! - A zašto je to tako...blentasto? Tako čudno? - Zato što su svi oni, (i kokoši i guske i nojevi), svi su oni ptice, dragi moji šišmiši. A kad su ptice u pitanju, ništa nije čudno. I sve je, kako vi kažete, blentasto. To je njima normalno. Jel' tako, muhe? - Je.