Novinarski izvještaj na hrvatskom radiju. Gospodarsko-socijalno vijeće ima maestralni plan kako u isto vrijeme smanjiti nezaposlenost i povećati obradivost poljoprivrednog zemljišta. Jednim udarcem ubili bi dvije muhe. Kako?, pitate se, dragi Vi, potpuno izvan sebe. U trenucima gospodarske krize, kada svjetsko gospodarstvo opada, kako oni misle riješiti probleme privrede? Toliko je jednostavno da je pravo čudo da se nitko u svijetu toga nije sjetio. Rješenje je-kazna.
Svi oni koji imaju zemlju, a ne obrađuju je, po predloženom zakonu bili bi kažnjeni. Porez na neobrađenu zemlju.  To je odlična stvar, čujem maloumni glas iz radija. Imamo puno neobrađene zemlje i veliku nezaposlenost. Već vidim sliku pred njegovim zatvorenim očima.

Sunce sja, predivan topli dan. Gomile nezaposlenih pjevajući odlazi na neobrađena polja sa motikama na ramenu. Svi siti i zadovoljni. A čitav svijet ljubomorno gleda i virka preko granice. Hrvati su opet uspjeli, prokleti bili.
Jedan veseli Hrvat odvaja se od grupe novopečenih poljoprivrednika i odlazi se popišati.
- Hej, pst!!, doziva ga ljubomorni Slovenac!
- Da? O to ste vi susjed? Kako je?
- Nije dobro. Hej, možeš li nam reći kako to da ste zaposleni i proizvodite, a uz to ste i  tako sretni.
- O, pa to je jednostavno. Mi smo prisiljeni! Mi nemamo izbora!

Ostavljajući susjeda u čudu, vraća se svojoj radnoj grupi.
Kada su ovi iz Gospodarsko-socijalnog vijeća došli na ovu briljantnu ideju, nama, koji se toga nismo sjetili, ne preostaje ništa drugo doli mrvice sa njihovog stola. Ja sam se uspeo na ramena mentalnih divova i uspio vidjeti još i dalje.
Sada, kada je problem neobrađene zemlje riješen i problem nezaposlenosti također riješen, ostaju još neki sitni problemi koji se mogu riješiti po istoj metodi. Idemo kronološkim redom. Problem, ili kako ga sada popularno zovu, izazov, nataliteta. U Hrvatskoj više ljudi umire nego što se rađa. Hrvati su nekako nevoljni imati djecu. A nekako voljni umirati. Čiribu-čiriba-I Hrvatska postaje Kina. Kako? Tko je sposoban imati djecu-mora ih imati barem petoro. A tko hoće umrijeti-ne smije! Barem do svoje 80-e. Dobro, to smo riješili-idemo dalje.

Neobrazovanost. Sada imamo dovoljno stanovništva. Ali vrlo su slabo obrazovani. Uz to, nemamo dovoljno stručnog kadra da ih školujemo. Hmmm… Kaznimo ih! Osnovna i srednja škola već su sada su obavezne. . I fakultet to mora postati. Tko za godinu dana ne bude imao barem titulu magistra, ide na mučenje! Pa da vidiš kako će oni meni učiti. Učiti ili mučiti, pitanje je sad…

S toliko obrazovanih ljudi, trebala bi opasti i razina kriminala. Ali, za slučaj da ne opadne, primijenimo i tu istu metodu. Kaznimo kriminalce! Svi koji se ogriješe o zakon idu u zatvor! Hmm…pa to već postoji…ali ne funkcionira. Dobro, taj ćemo slučaj preskočiti i  dati Gospodarsko-socijalnom vijeću na detaljnije razmatranje. Dok oni mozgaju o tome, riješimo umjesto njih još neke sitne problemičiće. Da se ne zamaraju detaljima. Primjerice…Pretilost. Tko na ulici bude uočen predebeo - bičevanje na licu mjesta. Ali ni mršavi se neće izvući-10 puta batinom po glavi.

Tko psuje-iščupati mu jezik. Tko tuče drugoga-godina dana samice u Lepoglavi. Tko napravi loše umjetničko djelo-otkida mu se ruka do lakta-pa da vidiš kulture! Tko bude siromašan, mora raditi duplo više. I oduzima mu se sve što ima. Tko ima ravna stopala ili krivu kičmu ili loš vid-mora platiti državi dvije godišnje plaće. Kome curi nos ili širi zarazu gripe, godinu dana mora nositi uteg od 100 kila. Tko ne bude imao osmijeh na licu, morat će ga kirurški ugraditi.

Ovo su samo prijedlozi, dragi Vi. Kada ih dovoljno uredimo, da ni jedno društveno neprijatno ponašanje ne bude zaobiđeno, imati ćemo predivno uređenu zemlju. Punu radnih, sposobnih, pametnih, bogatih, zdravih i veselih ljudi. Još kada bi se nekako sredilo da budu plave kose i plavih očiju. Ostale ćemo nekako…preseliti.

photo by Joe Zlomek