"...Da nije žalosno, bilo bi smiješno..." - komentirao je jedan moj poznanik novonastalu situaciju sa Liburnia Rivera Hotelima i teško da se bilo tko normalan može ne slagati s takvom izjavom. Ova je situacija pokazala koliko je nerazumijevanja, nekompetencije, nesposobnosti, možda i korupcije prisutno u cijeloj situaciji. Uopće ne želim imenovati koja strana je bogatija ovim osobinama (iako je očigledno) jer za ovu našu priču to i nije važno, ali sve skupa djeluje tragikomično. Telefonske sjednice Vlade koje gase požar nezadovoljstva lokalne zajednice, smjene čovjeka koji je potpisao nagodbu, a nije ju mogao potpisati bez suglasnosti Vlade koja ga sad upravo radi toga mijenja, povlačenje nagodbe koja je potpisana i već provedena u Središnjoj depozitarnoj agenciji, pa onda to povlačenje ustvari nema nikakve težine, prozivanje tek nedavno izabranog opatijskog gradonačelnika za situaciju u Librinija Riviera Hotelima koja traje desetak i više godina... situacija je prepuna nebuloznih izjava koje nemaju previše težine (osim imena i funkcije osobe koja je izgovori, ostalo sve, pogotovo suština takvih izjava baš i nema previše smisla). Vlada je odustala od nagodbe, a vlasnik je još uvijek isti !? Zašto i ne bi bio isti, kad je temeljem legalnog dokumenta i postao vlasnik. A raskid je nemoguć, jedino rješenje jeste da država otkupi od obaju holdinga Liburniju koju će oni naravno skuplje prodati, jer nisu ludi da sve to za što se bore zadnjih nekoliko godina vrate natrag jer se netko predomislio kad je već sve gotovo. Sama najava spremnosti za početak novih pregovora o povratu dionica državi dovoljno rječito ukazuje na to, a osim toga to je i logično, zašto bi se složili s povratom na staro stanje kad su sada u još boljoj pregovaračkoj poziciji. Na kraju krajeva, povukli su svoje sudske tužbe, teško da se mogu sada na sudu pojaviti i reći da su se i oni predomislili. Spominju se mogućnosti isplate dionica u novcu, u obveznicama ili u dionicama neke druge velike kompanije kojih ima u državnom portfelju poput Končara ili Croatia osiguranja, pri čemu je upitno zašto bi holdinzima, koji su odavno kao svoje strateško opredjeljenje istaknuli ulaganje u turizam i u praksi to dokazali brojnim svojim potezima, bilo zanimljivo uzeti Končar, a državi dati Croatiu koju može unosno prodati nekom od stranih ulagača za gotov novac. Osim toga, mnogi se pitaju ako je to tako, zašto već u startu nije holdinzima ponuđeno nešto drugo umjesto Liburnije, ali to je radi toga jer su oni već prema arbitraži koju su dobili pri HGK imali pravo baš na dionice Liburnije i nisu htjeli odustati od toga. Po Ostoji, do novog sporazuma s Vladom može doći vrlo brzo i dionice LRH-a se mogu vratiti državi, ali tvrdi da će se to moći zbivati tek po završetku javne ponude za preuzimanje preostalih oko 7 posto dionica LRH. Tu ponudu holdinzi, kaže, po zakonu moraju objaviti uskoro, jer imaju većinski paket dionica LRH (92,73 posto, od čega im je slijedom spornog sporazuma uknjiženo tj preneseno 84,58 posto, a 8,15 posto imali su otprije).