Avioni ili bolnice? Vojne vježbe ili bolnice? Udruge dragovoljaca iz rata od prije dvadeset godina ili bolnice?  Novi auti ili bolnice?

Nakon izvješća saborske zastupnice o lošem tretmanu u bolnici krenuli su se javljati i drugi korisnici.  Koji su također imali loša iskustva.  Pa se ispostavilo da Hrvatska nema onakav zdravstveni sustav kakav bi građani htjeli. A htjeli bi da je čisto, moderno i profesionalno. Da nema čekanja. Da su liječnici ljubazni i ljudski se odnose prema njima. Da je hrana ukusna i hranjiva. Htjeli bi da je sve kako treba.

A nije.

  • Zašto nije?
  • A zašto bi bilo?
  • Kako to?
  • Pa kako očekuješ da zdravstvo bude takvo, a skoro sve je u stanju sustavnog opadanja.
  • Ali to je zdravstvo. To mora biti takvo. To su liječnici.

 

Istina je. Sreća da su u zdravstvu liječnici. Jer da nisu, kao što je slučaj sa željeznicama, odavno bi imali pad kvalitete usluge. Ovako ovisi o požrtvovnom radu obrazovanih i moralnih ljudi. Ali, do kada tako?

Preko granice se takve ljudi više cijene i plaća. Zašto bi uopće bili ovdje. Kao što građani očekuju da zdravstvu bude ne nekom civiliziranom nivou, isto to, iz svoje perspektive, mogu i moraju očekivati i zaposlenici u tom sektoru.

Država je zadužena i novaca je sve manje. No, treba li odabrati prioritete? Avioni ili bolnice? Vojne vježbe ili bolnice? Udruge dragovoljaca iz rata od prije dvadeset godina ili bolnice?  Novi auti ili bolnice?

Na kraju, u tim istim bolnicama će kad tad završiti svatko od nas. Ili naši bližnji. To je gotovo neizbježno.

Zašto neizbježno nije prioritet?