Sustav se polako raspada. Ljudi postaju očajni. Traži se krivac. Tko je kriv za ovo. Gleda se prema saborskim zastupnicima...
Čitam članak o stanju u Osijeku. Četvrtom po veličini gradu u Hrvatskoj . Kažu ljudi da više nema mladih domaćih, da su otišli svi. Samo stari lunjaju opustjelim ulicama. Zatvorili se kafići jer mladi ne troše. Jer ih nema. Onih malo što ima slušaju cajke. Tu i tamo neka kladionica, pekara... Puno zatvorenih poslovnih prostora. Puno praznih prostora u gradu.
Čitam članak i onda podignem glavu od mobitela i pogledam oko sebe. Rijeka. Puno praznih poslovnih prostora... Prosjek populacije, stariji ljudi. Osijek, Rijeka...
U međuvremenu štrajkaju prosvjetari. Najave su da će im se pridružiti i policajci. Službe koje se financiraju javnim novcem žele bolje uvjete. No privatni sektor, koji stvara taj novac, nije u najboljoj poziciji. Davanja su velika, porezi su visoki.
Sustav se polako raspada. Ljudi postaju očajni. Traži se krivac. Tko je kriv za ovo. Gleda se prema saborskim zastupnicima... Ali oni će samo nestati čim više ne budu plaćeni za svoj rad. A zarađeni novac, dok ga ima, prebacuju u profitabilne djelatnosti.
Bivši premijer, koji je rekao da ostavlja politiku i da želi otići među privatnike zaraditi nešto novaca, sada želi biti predsjednik. Jer je shvatio koliko je teško, a koliko je ovo drugo jednostavnije.
Sustav se raspada. Idemo polako.
