Što sam sve vidio i čuo tijekom i nakon prosvjeda radnika Željezare Sisak, dovoljno je da popuni sve "Drage Vijeve" do sljedeće godine u ovo vrijeme. Za one koji su se, čitajući ovdje "Uvod u blesavost", zainteresirali za tu tematiku, protekli tjedan zasigurno je bio poslastica koju će prepričavati čitavog života, ponavljati unucima, koji će onda to znanje prenositi dalje i dalje, svojim unucima, sve do konca svijeta. Toliko je genijalnih blesavosti bilo izrečeno toga povijesnog četvrtka, da se jednostavno čudim što nam mozgovi nisu eksplodirali od viška informacija. Izdvojio bih jednu, koja je, čim je izrečena, postala u blesavosti pandan onome što je "Biti ili ne biti" u drami ili "Ja nisam imao seksualne odnose s tom ženom" u politici. Vrhunac. Govorim o čuvenom citatu genijalnog političara, čije će se ime sigurno pamtiti barem dugo kao Clintonovo, ako ne i jednako dugo kao Shakespeareovo. Riječ je o ministru policije, Lučinu, a izreka, kojom se već sada služe i mnogi drugi njegovi kolege, slavna izreka glasi: "Nisu ih tukli". Zastanite na tren. Nemojte ići dalje. Pročitajte ponovo: "Nisu ih tukli". Ne vidite li virtuozitet? Ne prepoznajete li genija?… Nisu ih tukli… Savršenstvo. (pomoć pri interpretaciji, ukoliko je nekome uopće potrebna, mogla se vidjeti na snimkama prosvjeda, na novinskim fotografijama, a za one pedantne postoje i detaljne liječničke potvrde o ozljedama zadobivenim prilikom policijske intervencije kada ih nisu tukli. Neki diverzant, koji naknadnom detaljnom istragom tek ima biti otkriven, most je premazao uljem i pobacao kore banana, pa su radnici masovno padali i ozljeđivali se - policija je gledala i bespomoćno plakala. Pištolji su im poispadali od tuge.) Diverzanta, tog "nekoga iz mase", visoki državni dužnosnici, osim za ozljeđivanje radnika optužuju za još mnoga nedjela. On je upravljao čitavim prosvjedom, prosvjednike usmjerio na most, dizao strasti, poticao pobunu, bacao boce na policiju, urlao, nosio pištolj, a sumnja se da je taj isti odgovoran što radnici nisu ni dobili plaće na vrijeme. Sotona! Tko je srušio tornjeve blizance? Isti taj poticatelj. Netko Iz Mase… Od toga "nekoga" skrenimo u malo konkretnije vode. Naime, ti vladajući ne govore samo o neodređenim stvarima. Oni znaju biti i sasvim jasni. Kada govore o "Strateškom Partneru", naprimjer. Svi znamo tko je to? Naravno. Nakon što su podijelili dvije zaostale (zarađene i odrađene) plaće obećali još jednu za tjedan dana (uz izričitu napomenu da to ni slučajno nije zbog toga što su ovi izašli na ulicu i prosvjedovali), radnicima Željezare Sisak političari su najzad izrekli i tu čarobnu riječ. Tko je Strateški Partner?, pitate se. A tko je Superman, pitam ja vas? To je onaj isti koji je spasio Riječku Banku, koji će izvući Viktor Lenac i 3. maj iz krize, koji će graditi WTC na Pećinama i Fenixve u Centru, koji će modernizirati INU, koji će ulagati u turizam, koji nam gradi prometnice i koji će, najzad, radnicima Željezare Sisak omogućiti radna mjesta, stalne plaće te općenito blagostanje i raj na zemlji. Da, dragi Vi, On - Strateški Partner, Vladin je igrač koji je jedini dostojan da se bori protiv utjelovljenog zla: Nekoga Iz Mase. Poslan je odnekuda, s neba? Ne, za Zapada. Ali i sa Istoka. Kao i Netko Iz Mase, koji dirigira prosvjedima u Splitu i Sisku i Zagrebu i Rijeci tako i Strateški Partner dolazi odasvud: iz Njemačke, Italije, Turske ili Rusije. Oni su duhovna bića. Prostor im nije važan. Strateški Partner… naš spasitelj, naš Mesija. I tako, dragi Vi, nemojte se ljutiti što Vlast ne rješava važne državne probleme. I nemojte se ljutiti što Vlast nije sposobna spriječiti nastajanje novih. Oni su tu sasvim nemoćni. Oni su posrednici viših Sila. Tu su da nam kažu kako oni nisu krivi, već netko drugi te da ne mogu riješiti problem, već će to učiniti netko drugi. A mi smo tu da ih za to platimo.