Prije samog početka rata u Iraku, sve televizijske postaje koje drže do sebe( pa čak i HRT) poslale su svoje ljude u krizna središta. Iako se u Ujedinjenim narodima još uvijek raspravljalo o mogućnostima mirnog rješenja i teoretiziralo o kompromisima i zdravom razumu, ljudi iz prakse - novinari, već su odavno znali kako će stvar završiti tj. početi. Poslali su izvjestitelje da budu ondje, za svaki slučaj... I onda, kada je počelo, njihov trud se isplatio. Sada, desetak dana kasnije, možemo pratiti rat na svim mogućim jezicima. Koju god televizijsku stanicu da okrenemo, tamo ćemo vidjeti čovjeka sa mikrofonom i pustinjom u pozadini koji uzbuđenim tonom govori o događajima koji su se upravo zbivaju iza njegovih leđa. Ljudima je počela nova sapunica. Sve televizijske stanice prenose isto - Rat. Najgluplja stvar na svijetu postala je(i ostala) najzanimljivija stvar na svijetu. Da bi se danas uopće moglo izaći u javnost i razgovarati, čovjek mora biti informiran. A to znači provesti neko vrijeme pred televizijom. Novine su jednostavno prespore. Na televiziji nove vijesti stižu svakoga časa. CNN ih vrti neprekidno. Da bi bio informiran, čovjek mora gledati. Mora znati što se događa. Da li on za tu informiranost postiže gledanjem mrtvaca i ubijanja, sasvim je nevažno. Važna je istina. A ona je vrlo često-okrutna. I tu se opet susrećemo sa dvostrukim standardima. Samo prije nekoliko mjeseci na HTV-u je bio zabranjen spot o pravima homoseksualaca na kojemu su bile prikazane dvije djevojke. Da li se ljube, ne znam, ali pretpostavljam da se barem grle, jer-razlog za cenzore je morao postojati. Dakle takav jedan spot, koji propagira ljubav (sviđala se nekome ta ljubav ili ne-nitko nije protestirao protiv ljubavi za voljenog Vođu) je zabranjen bez ikakve nade za prikazivanjem. Dvije žene koje se vole velik je tabu u našemu društvu. Strašan. No, u državi gdje su se vodile velike rasprave oko "moralnog utjecaja" erotskog filma Emanuelle, to je za očekivati. Ne smijemo mladima davati loše primjere. Mogli bi, tko zna, voljeti? Ili, ne daj bože, ne sramiti se svoje seksualnosti i uživati u njoj. Mogli bi čak, a toga se moralisti najviše boje, otvoreno pričati o sexu. Ne, to oni debeli, aseksualni, antiosjećajni ljudi u Saboru neće i ne smiju dozvoliti. Tko bi tada obraćao pažnju na njih? S druge strane, u izravnim prijenosima rata koje imamo priliku gledati ovih dana može se vidjeti svašta. O tome nitko ne priča. To je normalno. Snimke ubijanja, eksplozija, pucanja, predaje uplašenih vojnika, ispitivanja zarobljenika, tamne krvi i mrtvog mesa samo su obične vijesti iza kojih ide sport pa vremenska prognoza. No, ukoliko bi se na toj prognozi pojavila žena otkrivenih grudiju, reakcije javnosti bi bile munjevite. Nedvojbeno i jednoglasno: Skandal! Sise su opasnije od bilo kakvog rata… Radije snimaj pokolj. Za one koji od silnog rata ne znaju-počelo je proljeće. Dani su topli, sunčani. Trava je zelena, vlažna i svježa. Velike vrućine nisu je još isušile. Idealna za ležanje. Krošnje drveća počele su se buditi. Izlaze mladi, nevini listovi. Cvijeće se otvara. Miriše, za razliku od bombe. Kukci su oživjeli. Ptice počele pjevati. Vrijeme je idealno. I u prirodi je zavladao rat. Rat života. Za to vrijeme u Iračkom pustinjom jure tenkovi a za njima obrijani i nabrijani roboti. Profesionalni vojnici. U glavi su im dvije misli: 1. slušaj vođu i 2. slušaj vođu. Protiv njih bore se neprijatelji sličnih stavova. Oni svog vođu poštuju i vole. A za šefove koji im komandiraju ne znaš koji je gluplji. Oba su tvrdoglavi i ponosni ali... samouvjereni. I oba vole svoju zemlju. U tim zemljama, koje oni jako vole, pogotovo u SAD-u skupljaju se desetine, stotine tisuća ljudi koji protestiraju protiv te velike gluposti. No, kako razuvjeriti nekoga tko je siguran da je u pravu? A uz to još i rođen u Teksasu, američkoj Hercegovini. Isplati li se čitav dan provesti uz CNN napeto iščekujući što će se zbiti sljedeće? Ili je bolje potpuno ignorirati sve te budale koje se kolju i prepustiti se šetnji po prirodi ili sad aktualnom lovu na sipe? Ili treće, preuzeti aktivnu ulogu, pa prosvjedovati da luđaci stanu? Jedno je sigurno. Rat je i mi ga gledamo. A svi bi(osim možda Busha i Sadama), vjerujem, puno radije gledali vremensku prognozu. U čemu je problem?