Posljedice nedavnog rata u Hrvatskoj još će se dugo osjećati. Ne samo na političkom planu. Gospodarstvo, razoreno i uništeno, stanovništvo istrgnuto iz svojih korijena i razasuto tuđim prostorima, frustrirano i izloženo PTS bolestima... Jedna od težih posljedica svakako je i pravna nesigurnost uzrokovana neprilagođenošću mirnodopskog pravnog sustava ratnim okolnostima. To vrijedi ne samo za kaznene sudske rješidbe već i za one na području običnog građanskog prava. Sud protiv suda, jedno sudsko vijeće protiv drugoga i - "rat" je neizbježan sa svim onim što on sa sobom nosi: natezanja, nerviranja, prozivanja, lutanja, nesigurnost, stečajevi... No, da se vratimo uobičajenoj temi ove rubrike - osiguranju. Rat je, naime, veliki neprijatelj osiguranju. Rizik koji on sa sobom nosi u pravilu je tako velik da ga osiguratelji u strahu od silnih posljedica koje svojim klasičnim metodama aktuarsko-matematičkih proračuna nisu mogli predvidjeti, jednostavno izbjegavaju uzeti u pokriće. Tu njihovu želju uvažavaju i zakonodavci. I u našem Zakonu o obveznim odnosima (članak 931 stavak I) stoji: " Osiguratelj nije dužan naknaditi štete uzrokovane ratnim operacijama ili pobunama, osim ako je drugačije ugovoreno". Odredba sama po sebi - izgleda - potpuno jasna. Problem međutim počinje kod tumačenja raznih osigurateljnih klauzula kojima osiguratelji proširuju ratne rizike ili njima slične, kao što je to na pr. čl. 28. Općih uvjeta za osiguranje imovine Croatia osiguranja od 15. 08. 1991. g., a gdje se, među inima, kaže da osiguratelj nije u obvezi isplatiti naknadu štete, ako je ona uzrokovana "ratom, neprijateljstvima ili ratu sličnim događajima... detonacijom eksploziva ako osoba koja to radi djeluje zlonamjerno ili iz političkih pobuda...". Znamo da je tijekom rata i neposredno vezano uz područja ratnih djelovanja bilo bezbroj rušenja i uništavanja objekata eksplozivom. No, isto tako znamo da je eksploziv bio rabljen i u mnogim slučajevima u krajevima daleko od neposrednih ratnih djelovanja. Oštećenje stana eksplozivom dana 6. kolovoza 1992. godine u 02. 25. sati, u Splitu. Općinski sud u Splitu smatra da osiguratelj nije dužan naknaditi štetu, jer je ista isključena gore citiranom klauzulom. To stajalište potvrđuju najprije Županijski sud u Splitu, a potom i vrhovni sud Republike Hrvatske (broj Rev 570/1995 od 4. lipnja 1998. g.). Sudovi nisu niti jednom rečenicom doveli u pitanje slobodu osiguratelja da ugovorom ograniči rizike koje pokriva. Ustavni sud, međutim, postupajući po ustavnoj tužbi protiv tih presuda donosi odluku broj U III 1006/1998 od 14 lipnja 2001. kojom ukida navedene presude i predmet vraća općinskom sudu u Splitu na ponovni postupak. Argumentacija suda uobičajena "... Ustavni sud je utvrdio da su osporenim presudama prošireni razlozi za oslobođenje od odgovornosti osiguratelja, a da za to nema temelja u odredbama mjerodavnog zakona. Stoga je Ustavni sud utvrdio da su takvim presudama povrijeđene odredbe članka 14. stavak 2. Ustava, kojim se jamči jednakost svih pred zakonom, kao i odredba članka 26. Ustava, kojim je zajamčena jednakost svih pred sudovima". Naravno, premalo stručnog obrazloženja ( na pr. kojim je to zakonom ograničena sloboda osiguratelja da ograniče rizik, ili - čime citirana odredba ugovora o osiguranju - koja se nalazi u Općim uvjetima, dakle, uvjetima koji se odnose na sve osiguranike ! - stvara nejednakost pred zakonom ?) a da bi bila uvjerljiva. Zato - rat oko "ratnih" šteta očigledno se nastavlja!