Još je samo nekoliko dana do moje odluke sudbini države. U nedjelju je referendum o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji. Da ili ne? Odluka je to puno značajnija od kupovine novog računala. A opet, s količinom podataka kojima trenutno raspolažem o Hrvatskoj u Uniji, ne bih se usudio kupiti ni kalkulator
Sjećam se kada sam kupovao svoj prvi laptop. Proces je trajao sigurno tri tjedna. Gledao sam model i brzinu procesora. Veličinu i brzinu hard diska. Slično sam radio i za ostale komponente. Onda sam uspoređivao razne modele istog proizvođača. Pa slične modele drugih proizvođača. Pa različite modele drugih proizvođača. Onda na Internetu provjeravao što ljudi pričaju o modelima koji su mi zanimljivi. Pa išao u prodavaonice, razgovarao s prodavačima, isprobavao. Prodavači su se trudili dati mi što više informacija i odgovarali su na svako moje pitanje. I lagano argumente navlačili na svoju stranu. Zbog toga sam ih uzimao s dozom rezerve. Ipak su oni prodavači i moja kupnja je u njihovom interesu.
Zatim sam u Burzi gledao ima li koji polovni. Ili neki koji se prodaje još zapakiran. Pa razmišljao da li da uzmem godinu dana više garancije ili ne? Nakon što sam konačno donio odluku, pustio sam da odleži još nekoliko dana. Da ne kupujem impulzivno. Možda iskrsne još koja informacija za koju nisam znao. Ili se možda, jednostavno, predomislim. Tek nakon opsežne pretrage, istraživanja, razmišljanja i uspoređivanja opcija osjećao sam da sam dovoljno upoznat s materijalom da bih se usudio sam donijeti odluku. Ipak se radilo o mom računalu.
Još je samo nekoliko dana do moje odluke o sudbini države. U nedjelju je referendum o pristupanju Hrvatske Europskoj uniji. Da ili ne? Odluka je to puno značajnija od kupovine mog novog računala. A opet, s količinom podataka kojima trenutno raspolažem o Hrvatskoj u Uniji ne bih se usudio kupiti ni kalkulator.
A opet, vladajući inzistiraju. Zaokružite DA. Zaokružite DA! Shvaćam ih. Oni su prodavači. Imaju svoje interese. Zbog toga im i ne vjerujem previše. Uostalom, podaci koje su mi oni servirali su sramotno ograničeni. Sramotno i uvredljivo.
Početkom ovog tjedna, sedam dana prije odlučujućeg referenduma, u poštanskom sandučiću pronašao sam još jedan letak. Prvo sam ga mislio baciti u smeće, jer se nije puno razlikovao od letaka brojnih trgovačkih lanaca koji mi nude nevjerojatno jeftini svinjski odrezak ili sredstvo za pranje posuđa. No, ovaj je ipak bio po nečemu drugačiji. Umjesto uobičajenih crvenih, zelenih i žutih boja trgovačkih lanaca, ovaj je bio plav. A na njemu je pisalo: „SVE što ste htjeli ZNATI o Europskoj uniji.“ Posebno su podebljana slova „SVE“ i „ZNATI“. Izdalo ga je Ministarstvo vanjskih i europskih poslova.
Žalosno. Letak ima šest (brojkom - 6) stranica. U to računam i korice. Je li to zbilja SVE što smo htjeli ZNATI? Zar toliko vrednuju kapacitet hrvatskog građanina? I nakon toga se usuđuju napisati: VI ODLUČUJETE! Dragi VI, više informacija ima letak za supermarket. Prosječno godišnje izvješće HT-a, kojim se dioničare informira o stanju u tvrtki, ima oko 130 stranica. I na temelju njega ljudi procjenjuju hoće li kupiti njihove dionice, tj. ulagati u tvrtku. Oko 20 puta više stranica od SVEGA što smo htjeli ZNATI o Europskoj uniji. Ne o jednoj tvrtki u maloj državi. Nego o čitavoj zajednici država s oko 502 milijuna stanovnika. VI ODLUČUJETE!
