Osnovno je plastičarsko - rekonstrukcijsko načelo usklađivanje kirurških mogućnosti sa željom pacijentica za ljepšim izgledom. Uporabom funkcionalno očuvane i skrivene davajuće regije težimo maksimalnome estetskom rezultatu. Kada pri rekonstrukciji dojke tragamo za optimalnom davajućom regijom, temeljenoj na točnoj procjeni vitalnosti koja je posljedica poznavanja krvne opskrbe kože, tada treba uzeti u obzir dobra kvalitativna i kvantitativna svojstva donjega segmenta kože trbuha ispod pupka. U odnosu na rekonstrukciju dojke implantatom, rekonstrukcija vlastitim tkivom rezultira prirodnijim izgledom i boljom simulacijom prave dojke. Ipak, rekonstrukcija implantatom danas je najrašireniji, najjednostavniji i najjeftiniji oblik rekonstrukcije dojke koji ne zahtjeva bolničko liječenje a postupak je idealan za pacijentice koje ne žele biti i/ili nisu kandidatkinje za rekonstrukciju vlastitim tkivom. Relativna neprirodnost izgleda takve dojke, češće infekcije, kapsularna kontraktura te ožiljci koji ponekad s godinama uzrokuju asimetriju između dojki i postaju ozbiljan i teško rješiv problem, skreću moderno shvaćanje rekonstrukcije dojke ka vlastitome tkivu. Kako je koža trbuha dio pacijentičina tijela, nema ni reakcije na strano tijelo i/ili kapsularne kontrakture. Živci okolne regije urastaju u rekonstruirano tkivo pa je i osjetljivost bolja. Uz to, svojom je vlastitom kožom i mašću tako rekonstruirana dojka vrlo slična prirodnoj. Čak se i pokreće pri aktivnosti što još više pridonosi prirodnome izgledu. Posebno treba napomenuti da ožiljci s godinama postaju gotovo nevidljivi te kako je rekonstruirana dojka, kao i prirodna, podložna promjenama simetrije istoga obujma. Stoga za najbolji mogući rezultat treba iskoristiti vlastito tkivo uz jednu od poznatih, priznatih i/ili mogućih tehnika plastične kirurgije.