Ne bi se moglo reći da baš svi namjeste retrovizore tako da pokažu sliku onoga što se događa iza ili sa strane. A to je jedna od prvih stvari koje nas nauče u autoškoli. Namještanje sjedala, kopčanje sigurnosnog remena i podešavanje retrovizora. Ljudi, valjda, vremenom zaborave na to, ili misle ako ga jednom namjeste da je to zauvijek.
No, ne zaboravimo da ponekad moramo, zbog komocije onih otraga, vozačko sjedalo pomaknuti prema naprijed. Tada je situacija potpuno drugačija, jer ćete, bez dodatnog namještanja, u retrovizoru vidjeti samo glavu zadnjeg desnog putnika, što može biti kobno ako vi i auto koji niste vidjeli istovremeno krenete u pretjecanje.
Neki ne vjeruju retrovizoru, pa se okreću lijevo i desno. To je vrlo loše, jer se gubi slika onoga što je najvažnije, a to je prednja strana. Kod starijih ljudi nagla okretanja mogu izazvati i trenutnu vrtoglavicu, pa se onda više ne zna što je gdje. Tada je nezgoda gotovo sigurna.
A kad se radi o gradskoj vožnji, naročito u jutarnjim i popodnevnim satima povratka s posla, gdje ne znaš tko koga (pretječe), treba biti naročito na oprezu. Poslije napornog radnog dana, kad je koncentracija minimalna, svi žure kući i jako je važno pod svaku cijenu nekoga preteći, da bi se na sljedećem semaforu opet našli na istim pozicijama. No, takvi smo! U tim trenucima treba naročit oprez i trebalo bi svakih pet do deset sekundi, barem krajičkom oka pogledati retrovizore. Naročito to važi za ljetne mjesece, kada je promet pojačan turistima i kada ima puno skutera na cesti. Obično ih voze mlađi, koji nemaju toliko iskustva, pa ako i vi ne pazite, za čas vam se nađu na vratima.
Uvijek podesite unutrašnji retrovizor ako uz vas još netko u familiji vozi, naročito supruga. Žene su obično manje rastom, pa kad vi zauzmete poziciju i pomaknete sjedalo, možete vidjeti samo unutrašnjost automobila. Drugi ženski problem je da uvijek moraju izgledati savršeno, pa prije izlaska iz automobila poprave frizuru, namjeste trepavice i našminkaju se. Za to trebaju ogledalo. A tko će kopati po torbici, kad je retrovizor na dohvat ruke, veći je i još ga se može i osvijetliti. I dok se rekviziti vraćaju u torbicu, na retrovizor se zaboravi. Kod ponovne vožnje, dovoljno je samo jedanput ne vidjeti situaciju iza i već može doći do nezgode. Zato su se u novije automobile polako počele uvoditi i kamere koje snimaju prostor iza automobila i sve prenose na centralni ekran. Uglavnom ih se koristi prilikom vožnje unazad, no, kako je krenulo, za par godina sigurno će cijela zadnja i bočne strane vozila stalno biti na “televiziji”.
Bočni retrovizori mogu izgubiti podešenost prilikom prolaska pješaka ako je auto parkiran negdje gdje je usko. Iako su zrcala zaštićena, većim pomicanjem kompletnog sklopa može doći do njihovog pucanja. Ako ste imali takav slučaj, a kućište je ostalo cijelo, imate mogućnost zamjene samo zrcala, bez da trošite za kompletni retrovizor, naročito ako je podešavanje električno, iz unutrašnjosti vozila. Mnogi zaboravljaju da unutrašnji retrovizori imaju mogućnost promjene intenziteta vidljivosti. Možda će vas zbuniti taj termin, no riječ je o jednostavnom preklapanju unutrašnjosti retrovizora, kad vozilo iza vas ima upaljena duga svjetla. Umjesto da mu dajete ratničke znakove s različitim položajima prstiju, naročito srednjeg, mirno preklopite retrovizor i nastavite vožnju. U momentu kad vas obiđe, nemojte doći u iskušenje, pa mu se osvetiti istom mjerom. Možda će ga i on preklopiti, pa od osvete nema ništa.
