Iako se Rijeka naveliko trudi Rock istjerati sa svojih korijena i zamijeniti ga daleko profitabilnijim i podložnijim narodnjacima, čini se da plan ipak ne uspijeva. I ove godine se ta dva pojma, Rijeka i Rock, stapaju, i ove godine organizira se - Ri-Rock. Povodom toga, kao pristaša, odlučio sam napisati koju riječ. Koga ne zanima, dragi Vi, neka ovaj put preskoči. Inače ga čekaju prostačine: Krećem... Mada se za ovaj grad oduvijek govori(lo) da je rokerski, to se danas može zaključiti po sve manje naznaka. Samo jedna noćna vikend-šetnja priziva neku potpuno drugu terminologiju. U posljednjih nekoliko godina, od kada se noćni život iz Opatije preselio u Rijeku, u gradu se otvorilo podosta kafića koji preferiraju zabavu "lakšeg" tipa. A slijedeći kafiće, u grad se, noću, slijevaju i pripadajući ljudi. Željni su zabave i trošenja novca. Ništa drugo nije važno. Odjednom se ispred takvih kafića počinju parkirati skupi i manje skupi auti koji oslikavaju imovinsko i mentalno stanje svojih vlasnika. Kršenje i ismijavanje nekakvih osnovnih, zdravo razumskih pravila, postalo je način na koji se iskazuje moć. Parkiranje nasred ulice, naprimjer, od čina seljačkog primitivizma pretvorilo se u sredstvo nadmetanja među plemenskim muškarcima i, najzad, u jedan od najprofitabilnijih načina za osvajanje ženki. Dobro, kako kome drago... Svatko ima svoje metode. No, očita podrška gradskih glavonja za takvu vrstu zabave je ono što me dira. Dok ona malo alternativnija mjesta gotovo svakodnevno dobivaju svoju porciju inspektora i policije (što financijske, što one za buku) ovakvi hramovi novokomponovane kulture(u najmanju ruku jednako bučni i poročni) ostaju netaknuti. Dapače, tamo iza radnog vremena zalaze čak i policajci, te osobno(nakon što su provjerili tuđe osobne) pijani izazivaju nerede. Što očekivati? Brod usidren u riječkoj luci, čija je reinstalacija pokrenuta u duhu povratka "Rijeci kakva je nekada bila", ubrzo se pretvorio u ono čemu očito grad teži danas - narodnjaci u centru grada. Poseljačuje li se Rijeka? - pitaju se mnogi. Pitanje je na mjestu. Sljedeće je - zašto? Na to ne bih predugo tražio odgovore. Brojni su čimbenici. Od imovinskog stanja građana, preko njihove obrazovanosti, društvene inertnosti i opće apatije, do utjecaja lokalnih medija te najzad, ali ne i manje bitno, sljubljivanja lokalnog kapitala i lokalne političke moći. Ne zvuči dobro. U takvom ozračju raznorodnog, da se poslužim vrtlarskim terminom, gnojenja jedne vrste izričaja, onomu drugome ne preostaje ništa drugo nego povlačenje na pokrajnje livade. Nakon što je gradska lova potrošena na izgradnju fontana(vrlo važna investicija) i nakon što je banka prodana strancima(strašno pametan potez), centar riječke supkulture je, u bijegu pred svjetlima kapitalizma i kiča, preselio na stari-iskušani Kont. Ondje se, neometana od drugih utjecaja, potiho, u polumraku, uz tek poneku policijsku intervenciju, ponovo stvara jedna nova scena. Između riječkog zlatnog razdoblja 70-ih i 80-ih do ovih 00-ih, vladalo je, po mišljenju mnogih, potpuno zatišje. Dogodilo se sve i nije se dogodilo ništa. Rat i promjena političko/ekonomskog sustava tražili su puni angažman zajednice i nije se imalo puno vremena ni za mišljenje, a kamoli za odgoj mladeži. Rezultat ovog prvog je brzinska privatizacija i rasprodaja doslovno svega, a posljedica drugoga je veliki broj "izgubljenih" - mladeži za koju nitko nije mario. Mnogi od "sinova tranzicije", barem mnogi koje ja poznajem, izgubili su se u drogi, kocki i alkoholu. Druga skupina otišla je lov na lovu - karijere, brak i stambene kredite. Ostali su stajali i gledali. Ne zanima ih droga, ne zanima ih bogatstvo. Nisu depresivni ali nisu ni bolesno ambiciozni. Sredina. Izgubljeni... Kamo da krenu? Redovi im se popunjavaju klincima koji slično razmišljaju. Srednja škola, prve godine faxa. Još uvijek idealisti. Još uvijek sa osmijehom na licu. Na sreću ih ima. U ozračju općeg poseljačivanja dolazi vrijeme da oni i takvi, neopterećeno i neometano kažu svoje mišljenje. Da prokomentiraju to što vide oko sebe. I da se, prije svega, zabave. Ako to još koga zanima - odlično. Ako ne - tko Vas jebe, mogu i sami. (upozorio sam :). Što želim reći? "18. i 19.11. u Točki, 27. po redu Ri Rock sa hrpom mladih bendova..."