Prošli je tjedan objavljena vijest kako je Ustavni sud RH ukinuo 3 članka Zakona o postupku prezimanja dioničkih društava jer nisu sukladni Ustavu. Podsjetimo se, radi se o odredbama kojima se iz navedenog zakona izuzimaju Agencija za osiguranje štednih uloga, Hrvatski fond za privatizaciju, odnosno određene državne institucije. Naime, ako ste kao kupac kupili dionice od navedenih institucija niste bili obvezni dati javnu ponudu ostalim dioničarima, kao što bi to bio slučaju ako ste kupili 25% ili više dionica od nekog drugog prodavatelja. Isto tako su financijske institucije, poput banaka i osiguravatelja kada je njihovo preuzimanje u pitanju bili izuzeti od navedenog zakona. Spomenuti je zakon donešen u vrijeme prethodne vlasti, a struka je i tada upozoravala na nepravilnosti u nekim njegovim odredbama, ali su lobiranja i pokušaj podilaženja stranim ulagačima koji su kupujući naše banke trebali napuniti državni proračun očito bila jača. Budući da je privatizacija Riječke banke već provedena, budući da je odluka Ustavnog suda i inicirana tužbama nezadovoljnih dioničara Riječke banke koji su ostali kratkih rukava nakon privatizacije banke, postavlja se pitanje što sada s njima. Naime, retroaktivna primjena navedenog zakona teško da bi se mogla pravno objasniti, a još teže praktično provesti. S druge strane, točno je i to da bi u slučaju da spornih odredbi nije bilo mali dioničari Riječke banke prodali svoje dionice BLB-u kao i država po 320 kuna (ili bi možda BLB tada platio puno manju cijenu znajući za obvezu otkupa od svih dioničara za koje je ovako dobio obećanje od države kako toga neće biti pa si može priuštiti 320 kuna platiti državi). Time su naravno svi mali dioničari oštećeni i jedina mogućnost koju tu vidim je tužiti državu za naknadu štete. Postoje neka tumačenja i o tome kako će ugovor o kupoprodaji Riječke banke BLB-u biti poništen. Kako funkcionira pravna država u Hrvata, to već svi znaju. Mislim da je to više nego dovoljan razlog da izrazim sumnju u opravdanost ili bolje rečeno smislenost jedne radnje kao što je tuženje države. Ukoliko bi tako nešto i bilo pokrenuto, (a ja mislim da se to neće dogoditi), vjerujem kako će spor trajati predugo da bi to imalo smisla raditi. Što se tiče poništenja ugovora o kupoprodaji između BLB-a i DAB-a, tko bi trebao poništiti taj ugovor? I još bolje pitanje, zašto? Po kojoj osnovi? Jer nisu proveli dokapitalizaciju po želji malih dioničara? Pa oni su radili po pravilima igre koja smo im mi dali, odnosno država od koje sada očekujemo da nam pomogne. U svim demokratskim državama postoji trodioba vlasti na sudsku, izvršnu i zakonodavnu, ali u Hrvata još uvijek važi jednakost država=sudovi. Pri čemu pod država mislim na izvršnu vlast. Ako je tako, a za sada to praksa potvrđuje, onda država neće poništiti ugovor koji je sama potpisala zato jer se netko držao pravila igre koje je sama donijela, a uz to je i jako dobro zaradila. Ako bi prodaja išla ispočetka, to ne bi bila samo bruka i sramota na međunarodnom planu i slabljenje povjerenja u Hrvatsku kao destinaciju stranih ulagača, već bi obvezalo preuzimatelja na davanje javne ponude za sve dioničare zbog nedavne odluke Ustavnog suda o ukidanju spornih odredbi zakona o postupku preuzimanja. U tom slučaju budući preuzimatelj sigurno neće biti spreman platiti 320 kuna za dionicu, osobito sada kada je proračun prazan i traži hitno punjenje. Brzina ima svoju cijenu, a isto tako i obveza otkupa od svih traži veća sredstva, pa bi cijena sigurno bila manja. Time bi država ubrala manje nego u prošloj prodaji. Možda država i voli svoje građane koji su mali dioničare, ali sigurno ne toliko!