Opet je došla hrpa Amerikanaca. Još protekla skupina "posjetioca s kapama" nije došla ni sebi od šoka zabave, a već nam šalju novu grupu "guštera". Čekajte Ameri, strpite se malo! Pa ne možemo mi tako brzo zabavljati vaše momke. Moramo ponovo pokrenuti cio onaj zabavljački stroj, koji je punom parom radio tijekom prošle vizite. Nije to lako, znate! Naši ugostitelji, naši pjevači, glumci i svirači-svi oni trebaju odmora. Nije prošlo mnogo od njihovog zadnjeg angažmana. Ahhhh, sjećam se…. Bilo je to u vrijeme karnevala. Tada su zabavljali brojne strane, ali i domaće turiste. A sada se stroj mora ponovo aktivirati. Tako da bude bar kao prošli put: Ulice su bile prepune raznih sadržaja. Na svakom koraku pržile su se fritule i krafne. Prodavali su se suveniri. Nisam ni znao, a kamoli vjerovao, da Rijeka ima toliko autentičnih simbola. Korzom se trebalo prolaziti sa čepovima na ušima- toliko je zaglušujuća bila buka uličnih svirača. No, najviše su me se dojmili obični ljudi, naši poslušni građani. To su oni koje svakodnevno viđate kako jurcaju Korzom, uvijek u kakvoj žurbi. Eeee… Za vrijeme prošle vizite, naprosto nisi mogao skinuti osmjehe s njihovih lica. Vikao ti, ili skakao, glasno psovao, vrijeđao morčiće ili NK Rijeku, oni te samo prijazno promatraju. Znaju da njihov osmijeh služi kako bi se Ameri osjećali bolje. A tko se osjeća dobro, taj dobro i troši… Uopće me ne čudi što su se Ameri vratili. Čak štoviše, izjavili su da im se Rijeka vrlo sviđa, da im baš odgovara, i da neće odlaziti parkirati u druge luke. Znaju li oni nešto što mi ne znamo? Ili je to samo lijepi diplomatski način na koji žele reći: "Nemamo izbora, vi ste jedina luka!" Bilo, kako bilo, tu su: na našu milost i nemilost! Šeću gradom, a ne znaju kuda idu. Čak i kada bi znali što traže, to nikada ne bi našli. Zato jer toga u Rijeci nema. Dobar provod. Furka. Pa i zajebancija, ako treba. Nula. No, ako je to netko spoznao tek onda, kada je vidio zbunjene ljude u prevelikoj odjeći, koji lunjaju bez cilja, tada ga s pravom treba zapitati o njegovom stvarnom prebivalištu. * Riječka mladež već godinama stalno ponavlja iste stvari. Dajte nam prostore za kulturno-umjetničko izražavanje. Kvragu, dajte nam prostora za bilo kakvo izražavanje! Dajte nam omogućite nešto, Vi čiji je to posao…. Ispravak, mladež je vikala da joj se omogući život, sada je to tek tiha jeka. Mladi su uvidjeli ono, što njihovi stari već odavno znaju. "Nema ti tu kruha, mali moj. Sve moraš sam... Nažalost, politika je šef, a političari su svi odreda-budale." Pričaju priče o nekakvim plesnjacima. Di' su se oni super zabavljali, i gdje su svirali razni domaći bendovi. Koji su (gotovo) svi obrađivali zapadne rock-sastave. A kada ih novi domaći bendovi koji (gotovo) svi sviraju autorske stvari, pitaju za makar jedan prostor koji bi im omogućio svirku, oni ih odbijaju, opravdavajući to prevelikom bukom, remećenjem mira građana i sl. Plesnjaci su onda bili na Mjesecu, pretpostavljam. I zaista, zvuk ne putuje kroz vakuum... Sjećam se jedne poznate maksime: "Rijeka-rokerski grad". Njome su mi stariji šopali glavu, dok sam bio gimnazijalac. Čak me za nju pitaju i ljudi iz drugih gradova, naivci. Nešto kao: "A u Rijeci? Kako je tamo? Ja sam čula da…" Ha, ha, ha! Nema rokerskog grada, bez brojnih bendova, od kojh bi se poneki mogao iskristalizirati u nove Termite. A nema brojnih bendova, ako malobrojni nemaju gdje svirati, i ako ih se nigdje ne može čuti. Čujem političare da ozbiljno (koliko to uspiju odglumiti) pričaju o tome kako ima puno narkomana. Normalno da ih ima, kad nemaju pametnijeg posla od drogiranja. Droga je odlična stvar za ubijanje vremena. Kada vidim mlade Amere na riječkim prometnicama, žao mi ih je. Nemaju se gdje zabaviti, jadnici, a na brodu su bili sigurno 5, 6 mjeseci. A s druge strane, gotovo i ne trepćem kada gledam iste takve, samo na hrvatskom. A njima je ustvari, puno, puno gore. Oni su na brodu čitav svoj život.