Sreća u nesreći za Hrvatsku vladu je da mi nismo dio Schengenskog sporazuma pa još uvijek imamo granice koje nije lako prijeći. Tko zna, možda ćemo, nakon ovog iskustva, i manje htjeti biti dio Europe bez granica
Pretežito kršćanska Europa gradi zidove, prostire bodljikave žice i postavlja vojnike na svoje granice. Priprema li se kakav napad? Jesu li uskrsnule horde Huna, Mongola ili Otomana? Možda se reinkarnirao Džingis-kan pa krenuo prema Zapadu? Europljani se u panici brane, a u pozadini grade moćnu vojsku kojom će ponovo zauzeti osvojene teritorije.-Ali, tko su misteriozni napadači?
-Izbjeglice iz ratom pogođenih područja.
-Imaju li kakvo tajno oružje? Neku skrivenu atomsku bombu?
-Ne.
-Pa što hoće?
-Pitanje je što neće - neće rat.
-Europa je potpuno zbunjena. Kako se boriti protiv hordi koje te ne napadaju? Kako se oduprijeti gomili ljudi koja želi mir? Kako odagnati žene i djecu? Roditelje. Što učiniti s izbjeglicama?
Sreća u nesreći za Hrvatsku vladu je da mi nismo dio Schengenskog sporazuma pa još uvijek imamo granice koje nije lako prijeći. Tko zna, možda ćemo, nakon ovog iskustva, i manje željeti biti dio Europe bez granica. Jer, sada se pokazalo da to baš i nije najsretnija kovanica. Druga sreća u nesreći je da mi baš nismo najrazvijenija zemlja Europe, pa kada ljudi biraju u koju zemlju pobjeći, mi im nismo prvi na popisu. Ni drugi.
Tako da je ova lagana panika koja se osjeća putem državnih medija lagano promašena.
Ali, što ukoliko se zbilja jedan dio velikog vala prelije do nas. Hoćemo li biti spremni?
Hoćemo li?
Prije više od godinu dana dogodila se strašna poplava na području županjske i brodske Posavine: rijeka Sava dostigla je rekordnu razinu te je probila nasipe kod Rajevog Sela i Račinovaca. Kuće se još i dan-danas obnavljaju.
Požari nas haraju gotovo svako ljeto. A kada god neko duže vrijeme nemamo kišu, proglašavaju se elementarne nepogode zbog suša. Kako je i ovaj dotok nesretnih ljudi za nas nešto slično kao elementarna nepogoda, sumnjam da možemo biti spremi. Ovo je potpuno neočekivano. Ali, da do toga dođe – snašli bi se, kao što smo se, uostalom, i snalazili kada smo imali provalu izbjeglica iz nama vrlo bliskih krajeva. I prognanika, iz naših krajeva.
Nadam se da će se Europa “snaći” ali ne tako da će smisliti način kako spriječiti da ljudi prelaze njene granice. Već kako svoje ogromne resurse upotrijebiti da pomogne.
