Često me ljudi pitaju koliko je nešto rizično za ulaganje? I naravno, očekuju precizan i jednoznačan odgovor. Kratak i precizan. Takav da im razriješi probleme, razbije dileme i da mogu lakše donijeti odluku. Naravno,u idealnoj situaciji ja bih to i učinio, ali u stvarnom životu nema idealnih varijanti. Odgovori su uvijek duži i neprecizniji od onih koji omogućuju brzu i laku odluku. Zašto? Pa iz jednostavnog razloga jer niti ja nemam kristalnu kuglu u kojoj vidim što će se zbiti sutra ili za mjesec dana ili za pola godine... Na bazi iskustva, znanja i malo više informacija, jer radim takav posao svakodnevno mogu donositi određene pretpostavke i imati o nečemu svoje mišljenje. No, teško da mogu odlučivati za drugog tj davati takve informacije koje bi omogućile takvo jednostavno odlučivanje. "Onaj tko želi dobro spavati kupuje obveznice, ali tko želi dobro jesti kupuje dionice". Ova stara izreka, ako malo razmislimo o njoj ima itekako smisla. Onaj tko nije u stanju podnositi rizik kupnje dionica kupuje obveznice. U prenesenom značenju ne zarađuje od kapitalnog dobitka i dividendi, nego od kamata. Kupnju obveznica možemo zamijeniti oročavanjem depozita u banci radi kamate.U posljednje vrijeme obveznicama se kod nas trguje sve više, pa je i ta opcija itekako moguća. Naravno svi znamo kako je kamata sigurnija jer je obveza dužnika, dok se kapitalni dobitak i dividende i ne moraju dobiti. Naprotiv, može se dio uloga i izgubiti. Zato je ulaganje u dionice daleko riskantnije. Vječno traženje optimalnog omjera između rizika i zarade koji su proporcionalne varijable i ovdje dolazi do izražaja. Naime, onaj "tko želi dobro jesti…" ili zaraditi veći postotak na uloženi kapital mora se okrenuti ulaganju u dionice, jer kamata je daleko niža od potencijalnih zarada na dionicama. Rizik koji se javlja na tržištu dionica posljedica je činjenice kako se cijene dionica ne ponašaju uvijek savršeno logično. Često se događa odstupanje tržišne cijene od njihove stvarne vrijednosti što stvara rizik, odnosno priliku za zaradu, ali i gubitak. Naime, ako je u nekom trenutku cijena dionica podcijenjena i mi prepoznamo priliku i kupimo dionice, vjerojatno ćemo zaraditi. Problem je u tome što ne znamo kada će i koliko cijena porasti. Ako prodamo dionice prerano, propustili smo iskoristiti priliku za zaradu. Osim toga nakon naše kupnje cijena može još malo pasti jer teško je baš pogoditi minimum, a nakon toga skočiti. Ako nakon tog malog pada izgubimo živce i prodamo, umjesto zarade imamo gubitak i propuštenu priliku za zaradu. Dakle, nesavršenost tržišta, a još više naša vlastita nesavršenost kreira rizik koji nam može donijeti velike zarade, ali isto tako i gubitke. Naravno kriva informacija ili naša procjena tome samo još više doprinose. Budući da se na tržištu dionica ne trguje kruškama i jabukama, već novcem ili još bolje rečeno očekivanjima i prognozama, osim kvalitetnih informacija i naslućivanja budućih zbivanja, potrebno je voditi računa o reakcijama drugih sudionika na tržištu. Za investitore koji su duže vremena i konstantno prisutni na tržištu gubici su sastavni dio života. Nitko nije ulagao na burzi, a da nije barem jednom iskusio gubitak. Jedina razlika između takvih investitora i početnika je u tome što su se ovi prvi s time pomirili i naučili živjeti s time. Ako netko to nije u stanju - za njega su onda očito obveznice ili banka. Ili onaj odjevni predmet koji ide u cipelu...