Dvije su osnovne vrste rizika kad govorimo o ulaganju na burzi: nesistemski i sistemski rizik. Dok je prvi vezan isključivo uz predmet investicije, drugi ovisi o nizu faktora općenitijeg karaktera
Rizik je pojam koji je svakome od nas poznat, često ga srećemo i u svakodnevnom životu, a još češće smo mu i osobno izloženi. Čim izađemo iz stana na ulicu, izloženi smo određenim vrstama rizika. Kad sjednemo u auto i uključimo se u promet, izlažemo se riziku. Čak i dok se tuširamo - riskiramo. Ne bismo bili prvi koji su se ozlijedili na kliskoj podlozi tuš kade… Rijetko koga ćemo sresti da nije čuo za pojam 'rizik', iako većina ljudi čak i nije u pravoj mjeri svjesna koliko je podložna izloženosti njegovim utjecajima.
Ipak, upitate li nekoga da Vam u jednoj rečenici definira rizik, teško da ćete dobiti suvisli odgovor, osim kod rijetkih pojedinaca.
Dakle, rizik, laički rečeno, predstavlja neizvjesnost budućeg ishoda događaja, a onda se definicija može prilagoditi i precizirati ovisno o tome u kojem području života razmatramo rizik.
Kad govorimo o investiranju, onda se rizik definira kao opasnost da se očekivani prinos ne dogodi tj. mogućnost da on bude manji od onog koji je investitor očekivao kad je donio odluku o investiranju.
Može se reći i da je rizik kvantifikacija neizvjesnosti jer je on matematička veličina koja se iskazuje postotkom vjerojatnosti određenog događaja. Kad se, primjerice, kupuje dionica, osnovna opasnost za kupca je da cijena kupljenih dionice padne, dok je za prodavatelja to opasnost da cijena poraste nakon prodaje, čime prodavatelj snosi preostali dio rizika u odnosu na kupca. Naime, ukupni skup mogućih događaja predstavlja 100% mogućih ishoda od čega jedan dio tj. postotak predstavlja rizik kupca, dok preostali dio mogućih ishoda snosi prodavatelj budući da su mogući samo ishod rasta i pada cijene.
Doduše, postoji i mogućnost da se cijena ne mijenja, ali onda to i nije rizični događaj, barem ne u kraćem vremenskom periodu i uz zanemarivanje transakcijskih i sličnih troškova. Osim toga, tržišta su po svojoj definicija volatilna, nekad manje, nekad više, ali vjerojatnost da se cijena uopće ne miče je najmanja od sve tri vrste mogućih ishoda.
Dvije su osnovne vrste rizika kad govorimo o ulaganju na burzi: nesistemski i sistemski rizik. Dok je prvi vezan isključivo uz predmet investicije, dakle, uz, primjerice, konkretnu dionicu koju kupujemo, drugi ovisi o nizu faktora općenitijeg karaktera.
Nesistemski rizici su, primjerice, poslovni rizik, odnosno rizik koji proizlazi iz opasnosti u promjenama u potražnji za tvrtkinim proizvodima, cijenama inputa i sl., zatim rizik promjene uprave tvrtke, što svakako predstavlja uvijek potez koji izaziva nervozu investitora, zatim rizik nelikvidnosti te kompanije i sl. Ovu vrstu rizika se može kontrolirati i njime upravljati određenim tehnikama poput diversifikacije ulaganja, dakle, kupnjom većeg broja dionica raznih kompanija različitog karaktera poslovanja, čime se umanjuje rizik da se pojave neželjeni ishodi u svim našim investicijama istovremeno.
Ono što većina ulagača zanemaruje jest da se diversifikacijom ne može kvalitetno kontrolirati sistemski rizik u koji spadaju npr. rizik promjene kamatnih stopa na tržištu, valutni rizik, rizik inflacije, regulativni ili rizik promjene propisa i sl.
Najpoznatiji oblik rizika, koji se često i poistovjećuje sa sistemskim rizikom, je tzv. tržišni ili rizik promjene cijena dionica, a koju analitičari uglavnom zovu volatilnost tržišta. Općenito se smatra da je ovo i najveći rizik kojem su investitori izloženi, a ovisi uglavnom o stanju nacionalne ekonomije, iako u posljednje vrijeme, zbog globalizacije ovo stanje nacionalne ekonomije postaje sve više stanje globalne ekonomije, što posljednja recesija najbolje pokazuje. Ukoliko je stanje ekonomije loše, teško je očekivati i da će cijene dionica rasti...
Dakle, rizik je neizbježan faktor svake investicije s kojim uvijek moramo računati, a o tome kako ga mjerimo i kako ga podnosimo više idući put.
