Guverner je objasnio kako je hrvatski BDP počeo padati još u prvom kvartalu 2008. godine, mjesecima prije kolapsa investicijske banke Lehman Brothers kad se najčešće obilježava početak recesije
Prošli tjedan se održala jubilarna 20. godišnja konferencija Zagrebačke burze, ovaj put u Šibeniku.
Guverner Hrvatske narodne banke Željko Rohatinski i ove je godine održao jedan od onih govora koji će se još dugo pamtiti i spominjati, osobito među onima koji se potrude malo čitati i između redaka.
U opširnom govoru pred sudionicima konferencije rekao je kako sada smatra da je bila pogreška što u početku krize Hrvatska nije pozvala MMF.
U jednom trenutku je naime zaprijetila mogućnost da nećemo moći vraćati državne kredite i da će biti potrebno proglasiti moratorij na otplatu dugova, na što je HNB odmah reagirao oslobađanjem trećine deviznih rezervi, odnosno pet milijardi eura. Tada je alternativa toj odluci bio poziv MMF-u.
Guverner navodi kako su tada i Vlada i on osobno mislili da nam MMF nije potreban i da možemo sami, ako poštujemo pravila koja se u ekonomskoj teoriji znaju. Tvrdi kako bi ponovno to učinio, ali misli da je to tada bila pogreška jer nisu uslijedile strukturne reforme kojima se trebao smanjiti fiskalni deficit i usporiti pad ekonomije.
Rohatinski je podsjetio da je prije godinu dana na istome mjestu ponudio 10 milijardi kuna za investicije, a nudi ih i sada makar je od 10 milijardi koje je tada ponudio, iskorišteno samo 700 milijuna kuna.
Veliki je problem Hrvatske kombinacija neodržive fiskalne politike i visoka razina inozemnog duga, koji je ove godine već dosegnuo 101 posto BDP-a. Cijeli prirast duga ostvaruje država, dok privatni sektor smanjuje zaduženost – dodao je Rohatinski.
Guverner je objasnio kako je hrvatski BDP počeo padati još u prvom kvartalu 2008. godine, dakle mjesecima prije kolapsa investicijske banke Lehman Brothers kad se najčešće obilježava početak recesije.
U razdoblju od početka 2008. do danas BDP se smanjio za 12 posto, a početak pada bio je uzrokovan domaćim čimbenicima, a ne svjetskom financijskom krizom.
Kriza je zaustavila priljev svježeg novca u ekonomiju, a model koji je trajao deset godina je tako prema guvernerovim riječima neslavno propao, a istodobno je propuštena prilika da se smanji dug u razdobljima ekonomskog rasta.
Iz svega navedenog nije teško uočiti izravne, vrlo jasne kritike Vladi i njihovoj ekonomskoj politici koje je guverner odaslao na jednom od najvažnijih godišnjih okupljanja ekonomske struke u državi. Naveo je konkretne propuste i primjere iz prakse, te sve potkrijepio argumentima i brojkama.
Nažalost, upitno je koliko će to sve što je rekao pasti na plodno tlo, odnosno ima li, od onih koji bi to trebali čuti i onih koji mogu nešto promijenit, itko sluha za to što guverner želi reći. Burza i nije previše burno reagirala na te izjave - možda je to najbolji odgovor na moje prethodno pitanje...
