Lažnom labudu odmah se daju brojne ovlasti i poslastice, kako bi on mogao obavljati težak i odgovoran posao koji ni jedna patka ne želi raditi. Zatim se vraćaju u svoju močvaru, brčkaju i promatraju
Sjeo je. Neko vrijeme je sjedio. Pa su ga izbacili. Sjeo je na drugo mjesto. Zamolili su ga da ode. Prstom upiru u sjedeća mjesta. Na njega namjerno ne obraćaju pažnju. Krišom ga gledaju. Podsmjehuju mu se. Komentiraju. On je ovdje neželjen...Hrvati u svom Saboru vozaju vlastitog zastupnika. Čovjeka koji predstavlja određeni postotak hrvatskih građana. Glasnogovornika ljudi.
Ne mogu se organizirati ni toliko da se izabranom zastupniku osigura sjedeće mjesto. I najmanja kazališta i kina daju vam ulaznicu s brojem sjedala na koje trebate sjesti. Ukoliko je prostor veći, pri tome će vam pomoći posebni djelatnik. Ukoliko zbilja imate problema s orijentacijom, on ili ona će vas otpratiti do vašeg mjesta.
U Hrvatskom saboru, zastupnik je prepušten sebi. A njegovu nelagodu snima javna televizija.
Tom istom zastupniku je gotovo polovica Sabora, što znači i polovica građana koji su izašli na izbore, klicala. On je bio vođa, spasitelj, čovjek koji će ih odvesti u budućnost. U Europu. Danas mu, zauzvrat, ne mogu osigurati ni sjedeće mjesto, na koje ima pravo.
U bajci je mali labud među patkama bio ružan. A onda se razvio te pridružio labudovima. Ovdje imamo obrnutu situaciju. Lijepi labud je patka. Među ostalim patkama. Sve same patke. Hans Christian Andersen u Hrvatskoj.
Gomila pataka živi na jednom mjestu. Čuli su da negdje postoje labudovi. Čak su ih i vidjeli na televiziji. No, nemaju previše direktnih kontakata s njima.
Za labudove se priča da su plemeniti, dobri, pošteni. I što je najvažnije, da rješavaju pačje probleme i omogućuju bolji život. Zato patke, čim se među njima pojavi netko tko liči na labuda, svim silama nastoje ugoditi pridošlici.
Kada patke iz drugih sredina čuju za takvu sklonost lokalnih pataka, odlučuju iskoristiti situaciju u vlastitu korist. Na sebe nataknu nešto što izgleda kao perje labuda, poprime neke osobine ponašanja labudova i odlete u Hrvatsku. Visoko izviju svoj okrečeni pačji vrat i ponosno izjavljuju:
- Ja sam došao izdaleka. Ja sam labud. Ja ću vas spasiti.
Za lokalne patke to zvuči kao ostvarenje sna. Lažnom labudu odmah se daju brojne ovlasti i povlastice, kako bi on mogao obavljati težak i odgovoran posao koji ni jedna patka ne želi raditi. Zatim se vraćaju u svoju močvaru, brčkaju i promatraju.
Lažni labud, naravno, dobivene darove koristi za sebe. On nije došao spašavati ovu plutajuću gomilu. Neko vrijeme se pretvara kao da radi za patke, no onda stvari postaju očitije. Labud naređuje, krade, potkupljuje i vara. Kako primjećuje da patke ne reagiraju, postaje sve bahatiji.
– Pa ove lokalne patke su zbilja glupe…, misli.
Dok jednog dana ne dođe nova varalica. Koja treba, da bi zaposjela važno mjesto, prvo izgurati starog labuda. A to radi tako da ga razotkrije. Skine mu perje i opere lažnu boju.
– Pa on je patka!, govore lokalne ptice. - Mi smo prevarene!
Tada kreće brutalna osveta.
