Ja ti mislim da su oni to napravili namjerno, jer ne žele da pobijedimo Brazil u Brazilu. - To je i meni sinulo. Hoće spriječiti svjetsku sramotu. Zato su nam i onog napadača kaznili. - Ali, znaš što. Ne mogu nam ništa. Pobijedit ćemo mi njih, makar nam sve nogometaše kaznili. - Tako je, pobijedit ćemo ih, makar igrali i bez nogometaša!
Jedan naš nogometaš je nakon pobjede na utakmici čitav stadion pozdravio ustaškim pozdravom. A masa mu je odgovorila. Nakon toga im je poručio: „Vidimo se u Brazilu!“. Jer, ta utakmica je bila kvalifikacijska, a mi smo pobijedili. Pretpostavljam da za nogometaša nema većeg gušta nego igrati nogomet na svjetskom prvenstvu u Brazilu. A pogotovo igrati prvu utakmicu, protiv domaćina.
No, ispostavilo se da to ipak nije tako. Nakon skandiranja nogometaš je izjavio: „Ja sam to oduvijek želio napraviti, imao sam priliku, sjetio sam se i jako mi je drago…. Tko će me kazniti? Trebali bi malo povijesti proučiti. Ne bojim se, nisam napravio ništa pogrešno. Navijam za Hrvatsku, za svoj dom i ako to nekoga smeta, onda je to njihov problem.”
Dakle, našem nogometašu bio je san gomilu ljudi na stadionu pozdravljati ustaškim pozdravom. Drago mi je da mu se ispunio san. Da se rodio ranije u vremenu, prije nekih 100-tinjak godina, možda bi imao i zavidnu karijeru. Ovako njegovi snovi odskaču od snova većine stanovnika planete, koja se želi distancirati od svoje mračne prošlosti. Nažalost, ne i od snova nekih 30.000 hrvatskih navijača koji su zdušno odgovarali na pozdrav. Hrvatska pomalo zaostaje.
Ostatak svijeta, kojeg je u ovom slučaju predstavljala svjetska nogometna organizacija, FIFA, kaznila je našeg nogometaša sa 10 utakmica neigranja. I pozamašnom svotom novaca. Snovi koštaju. Naša nogometna organizacija i dobar dio nogometnih djelatnika zgrožen je odlukom, koja je, kako kažu, preoštra.
- Ma kako 10 utakmica?
- Pa ustaški pozdrav je to.
- Pa što, pa ovdje se svi tako pozdravljaju.
- Je, ali oni su SVJETSKA, organizacija. A u svijetu je to zabranjeno.
- Jel' to onaj svijet gdje se pederi žene?
- Da, civilizirani svijet.
- Pa što je sa tim svijetom?
- To se oni pitaju i za nas.
- Što, da nešto nije u redu sa nama?
- Pa, tako nekako.
- Pa što bi moglo biti loše s nama?
- Pa ne znam, recimo, našem premijeru sude zbog korupcije…
- Ma dobro, to.
- I dosta ministara nam je u zatvoru.
- Ma to je slučajnost. To se svakome može dogoditi.
- Oni misle da se baš i ne može.
- Ja ti mislim da su oni to napravili namjerno, jer ne žele da pobijedimo Brazil u Brazilu.
- To je i meni sinulo. Hoće spriječiti svjetsku sramotu. Zato su nam i onog napadača kaznili.
- Ali, znaš što. Ne mogu nam ništa. Pobijedit ćemo mi njih, makar nam sve nogometaše kaznili.
- Tako je, pobijedit ćemo ih, makar igrali i bez nogometaša!
- Pa da, ne trebaju nama nogometaši za nogomet.
- Sami protiv svih.
- Uvijek.
- I onda kažu da nešto nije u redu s nama.
- S nama je sve u savršenom redu. Svijet je poludio.
Sve najbolje u Novoj 2014.!
