Da hrvatskim građanima doista treba lova, onda bi radije uskratili članarinu od 220, nego plakali za nevraćenih 80 milijuna eura. Ali, baratanje financijama na ovim prostorima nije baš bilo pretjerano cijenjeno. Više se njegovalo moljakanje vladajućih. Ili prkos. Dječje osobine.


„Hrvatska Vlado, što ste nam učinili! Od usta nam zadnju koricu kruha otkidate. Orsate, Zorane znate li vi koliko je 80 milijuna eura? Kada ste zadnji put kući donijeli 80 milijuna nečega? Što će jesti ovaj napaćeni narod, 80 milijuna štruca kruha bacili ste na ulicu. Europska nam je komisija jedina htjela udijeliti milodara, nama hrvatskoj sirotinji. I onda ste bahato rekli: Ne treba!“

Tako na Vladinim facebook stranicama jadikuje jedan od građana. A njegova jadikovka simbolizira jadikovke većine populacije ove napaćene i sirote države. Jer, svi smo mi kao jedan. 
U trenutku dok pišem ovaj tekst, Europska komisija vrlo vjerojatno pokreće sankcije protiv Hrvatske. Sankcije će najvjerojatnije biti u obliku zamrzavanja novca iz fonda za Schengen. A radi se, kako je to naš ogorčeni građanin napisao, o 80 milijuna eura. 
 
Naš ministar pravosuđa, uz premijera prozvani „Orsat“, izjavio je da su "sankcije neutemeljene" i da "građani Hrvatske neće ostati bez iti jednog eura". Dakle, Vladajući narodu govore da će biti novaca, a narod je uplašen da neće. Ništa novo.

Oko tih 80 milijuna eura, što smo trebali dobiti od Europske unije, i o uzrocima uskraćivanja sredstava digla se velika politička frka. Vladu se proziva da potkopava nacionalne interese zbog svojih partikularnih.

Žalosno je što nitko ne spominje cifru koju će Hrvatska isplatiti Europskoj Uniji na ime članarine. Ili, kako se to službeno naziva: „Doprinos RH proračunu EU“. I to za razdoblje od kada smo postali član,  1.7.2013., do kraja godine. Cifra je 1,7 milijardi kuna. Ili, da našim napaćenim građanima bude lakše uspoređivati, oko 220 milijuna eura. Dakle, puno više nego što bi nam Unija trebala uskratiti svojim sankcijama. Da hrvatskim građanima doista treba lova, onda bi radije uskratili članarinu od 220, nego plakali za nevraćenih 80 milijuna eura. Ali, baratanje financijama na ovim prostorima nije baš bilo pretjerano cijenjeno. Više se njegovalo moljakanje vladajućih. Ili prkos. Dječje osobine.

Kako čitam, to se u budućnosti misli promijeniti. Priprema se… Strategije obrazovanja! Još jedna. Najnovija. Škola će trajati duže i u nju će se kretati ranije. Osnovna škola trajat će devet godina.  I kako se najavljuje, nastavnici od djece više neće tražiti samo bubanje podataka, nego razvijati njihove vještine, stavove, kritičko mišljenje, inovativnost i poduzetništvo…
Kada se ta nova generacija super ljudi odraste, možemo očekivati dva scenarija. Ili masovni egzodus osviještenih građana koji više ne žele živjeti s idiotima koji su „samo bubali podatke“ ili procvat poduzetništva s kojim će se plaćati penzije idiotima koji su „samo bubali podatke“. Ali, to će ionako samo rijetko primijetiti. Jer većina ranije školovanih nema kritičko mišljenje. Oni će i dalje gledati u daljinu i čekati...nove podatke.