Zapljusnuli nas skandalima. Premijer ima skupe satove. Jesu li to darovi? Je li potkupljen? Je li vođa naše siromašne države licemjer? Jadranka protiv Jadranke. Bratoubilački rat. Skandal u HDZ-u. Napad na civilno društvo. Špijuniraju li nas tajne službe? Ili špijuniraju samo njih… Zavjera? I što? Kakve to veze ima sa bilo čime? Gledam slučajno upaljen TV. Na njemu prijenos Sabora. I tamo ljudi raspravljaju o tome koliko je sati na premijerovom satu. Svaka sekunda njihovog vremena, svaki slog i svako slovo koje izgovaraju, plaća se iz državnog proračuna. Od gotovo svake stvari ili usluge koju kupite, više od jedne petine(22%) posto vam se uzima da bi(između ostalog) ovi mogli polemizirati o satovima. Oh, kada bi to bilo sve… Je li netko potresen? Svađaju se dvije državne službenice. Obje na proračunu-međusobno se optužuju oko nelegalnog korištenja obavještajnih službi. A službe isto djelovale protiv svojih pravila. I niječu svoju krivicu. I dobacuju se krivnjom, kao da igraju graničara. Gađanje i vješto izmicanje usred školskog dvorišta. Okolo navijaju ostali školarci. 11.000 poziva za TV dvoboj Otvorenog. Najviše u povijesti. Što li nas očekuje sljedeći put?? Može neki žešći sport? Ljudi su se zasitili takvih igara. Može borba medvjeda? Hrvanje u blatu. Staviš jednog iz jedne stranke, jednog iz druge, kažeš da je glavna nagrada rad za dobrobit građana. Da vidiš tučnjave. Nema toga što si ne bi napravili. Dojučerašnji prijatelji svađaju se pred kamerama. Nemaju povjerenja jedan u drugoga, pa si snimaju razgovore. Sve za bolji život "običnog, malog čovjeka". Za dobrobit pčele radilice. A kampanja još nije ni počela… Zato imamo karneval. Umjesto izbora za najbolju stranku, imamo izbor za najbolju masku. Najkrvoločnijeg protivnika. Najšaljivijeg zabavljača. Umjesto autobusa iz kojeg frcaju letci i kriješte zvuci stranačkog "promo" banda, imamo alegorijska kola, sa jednako pripitim sudionicima. U kostimima, uvjereni su u svoje uloge. Gledamo ih sa pristojne udaljenosti. Sa smiješkom na licu. Zabavni su. Ali se ne smijemo previše približiti. Tko zna kakve nas zamke čekaju. Možda nas netko prolije vodom. Ili, ne daj bože, povuče preko zaštitne ograde u zahuktalu povorku. Pa onda, u ritmu melodije, skakućemo za vođom povorke. Zabavljaj se! Zabavljaj se! Ovo je za opće dobro! A grad te časti besplatnim vinom! - Premijeru, koliko je sati?, pita. Sav je radostan jer se prvi sjetio postaviti to "provokativno pitanje". Što li će reći njegova draga? "Kako je pametan moj suprug Saborski Zastupnik!", možda? A tek majka ponosna: "Moj Saborski Zastupnik, je na televiziji…" - Želim pismeni odgovor!, uznosito zahtjeva pred narodom, želim pismeni odgovor koliko je sati! Smješkaju se njegovi stranački kolege. A onda, kada ih veliko oko javnosti zumira i prenese do javnog mozga sa one strane malog ekrana, naglo mijenjaju svoj izraz lica. Popravljaju svoj sako, zatežu kravatu, zakašlju se te sjedaju uspravno i ozbiljno. (Uspravno i ozbiljno koliko im to njihova fizionomija dopušta) "Tišina, djeco!", odzvanja im poznati glas u ušima, "Nije vrijeme za šalu. Sat još nije gotov."