Kakav divan raspad sustava. Na čelo posrnulog Agrokora, da ga spasi od bankrota, dolazi filipinski direktor za restrukturiranje, ključna osoba za provedbu programa stabilizacije. Na engleskom njegova funkcija glasi: “chief restructuring officer”. Skraćeno – CRO.

– CRO – kao Croatia? Kao Hrvatska?

– Upravo tako.

Možete li zamisliti osmijeh na licima kolega financijaša kada je novi CRO, rekao da će biti CRO u CRO.

– Idem u CRO raditi kao CRO.
 
– Pa baš tamo?

– A to me zapalo.

– Pa što ne možeš na neko lijepo mjesto?

– Nema ljepšeg mjesta za CRO od CRO. Posla koliko hoćeš. Eldorado. Svaka druga firma u CRO je zrela za jednog CRO. Kada se ja malo uhodam, sredim vam svima poslove.

– Ajde, to bi bilo odlično. Kakve su plaće?

– Plaće? Nama su velike, radnicima su male.

– Znači, sve po starom.

– Uvijek po starom.

Građani Hrvatske, koji su se zgražali nad bahatošću bivšeg šefa Agrokora, s dvorcem i helikopterom, novu vrstu upravljača, CRO, još ne mogu ni pojmiti. Zalizani, crn, lijep kao slika, u skupim autima, pjevač. Kao reklama za sapunicu. To je nova generacija bogataša. Kojima nije dosta bogatstvo, nego se ubacuju u kanale koji su bili rezervirani umjetnike i senzibilne tipove. Glazba. Ali, ako je to dobar kanal za samopromociju, zašto ne? Samo čekamo da CRO–ovi postanu glumci, redatelji, DJ, rockeri, slikari, kipari i joga instruktori. Da potpuno preuzmu sve sfere financijskog i društvenog života. Na kraju će, vjerojatno, postati i crtači grafita po propalim tvorničkim zidovima. Sve u snažnoj želji da svoje zanimanje i sebe prikažu kao “cool”.

Antonio Alvarez III, novi CRO u Agrokoru, u jednom je intervjuu rekao da se nakon napornog radnog dana noću posvećuje svojoj velikoj ljubavi – glazbi. To je njegov bijeg od stvarnosti.

– A od čega od bježi, majke ti njegove?

– Od stvarnosti.

– Pa od koje stvarnosti? On stvara stvarnost.

– Zato i bježi.

– A gdje će bježati radnici firmi pred bankrotom?

– Mogu ići na njegov koncert.