Izraz seborea upotrebljavamo kao opisni termin za kliničke znakove koji se pojavljuju kod mnogih kožnih oboljenja, a dovode do poremećaja u keratinizaciji kože. Klinički razlikujemo nekoliko oblika seboreje. Suhom seboreom nazivamo stanja kod kojih je koža, kako sam naziv govori, vrlo suha, te je izraženo perutanje. Ovaj oblik najčešće srećemo kod Irskih setera, Njemačkih ovčara, jazavčara i dobermana. Drugi oblik jest tzv. masna seborea koju povezujemo sa pretjeranom produkcijom loja na koži. Takva koža je masna, a nerijetko je pokrivena žućkastim naslagama. Za masnu seboreu predisponirani su psi pasmina koker španiel, springer španijeli i shar pei. Seboreični dermatitis je treći oblik ove bolesti kod kojega su izražene upalne promjene na koži, obilno perutanje i ljuštenje te sekundarna infekcija bakterijama koja zahtjeva liječenje antibioticima. Seboreični dermatitis praćen je i jakim svrbežom što najčešće ponuka vlasnika psa d potraži pomoć veterinara. Uzroci seboreičnih promjena na koži su različiti. Primarnom seboreom nazivamo onu kojoj zapravo ne znamo pravi uzrok, a sekundarna seborea može biti posljedica hormonalnih ili metaboličkih poremećaja u organizmu, alergija, infestacija vanjskim parazitima, gljivicama i slično. Dakle, seborea sama po sebi i nije bolest koju treba liječiti, već je simptom koji nam ukazuje da sa organizmom nešto nije u redu. Tako kod pasa sa takvim problemom treba napraviti kompletne krvne pretrage kao i neke specifične kožne tekstove kako bismo došli do točne dijagnoze. Ukoliko uspijemo dijagnosticirati uzrok seboree, onda ćemo istovremeno tretirati i uzrok bolesti i promjene koje su nastale kod posljedica. Dakle, ako se radi o jakoj alergijskoj reakciji na buhu, zbog koje je u nekom stadiju bolesti koža postala seboreična, riješimo li psa buha i alergije, riješili smo i seboreu koja je u ovom slučaju samo posljedica. Na žalost, uzrok seboree nije uvijek moguće naći pa u takvim slučajevima oboljelu životinju tretiramo šamponima i drugim sredstvima koja će po potrebi kožu ili zamastiti ili pak osušiti. Istovremeno preporučujemo i sredstva koja neutraliziraju tjelesne mirise, jer bolesna koža ima vrlo intenzivan miris koji u pravilu smeta vlasnicima. Seboreu, kojoj ne znamo uzrok ne možemo izliječiti, ali ju možemo držati pod kontrolom, te paziti da ne dođe do infekcija ili svrbeža. Posebna pažnja polaže se ishrani oboljelih pasa te zaštiti od vanjskih parazita. Mace mnogo rjeđe imaju problema sa seboreom, a ukoliko se pojavi, dijagnostika i liječenje isti su kao kod pasa.